Svaki metar pločnika pred ogradom bolničkog memorijalnog centra Tata, najveće specijalizirane klinike u Indiji za liječenje tumora, zakrčen je tepisima, plastičnim tendama, dekama, drvenim pločama... Bolnica koju je sagradio Tata, utemeljitelj jedne od najvećih tvrtki Indije, koja danas nosi njegovo ime i ima 277.586 zaposlenih u 44 zemalja te ostvaruje prihode od čak 50 milijardi dolara, nalazi se u Parelu, u središtu Mumbaija, ekonomskog i financijskog središta Indije s više od 20 milijuna stanovnika. Bolnica godišnje prima oko 30.000 novih pacijenata i u njoj se obavi oko 6500 operacija. Cijele obitelji i stotine ljudi prostor ispred bolničkog zida pretvorile su u privremeno prebivalište u kojemu provode dane i noći, čekajući na preglede, nalaze, terapiju ili, pak, nekoga od članova obitelji. Oko njih nesnosna gužva i buka: tisuće prolaznika, automobila, motora, taksija, motornih trokolica… S druge strane ulice nabijeno je stotine malih trgovina hranom, uličnih štandova, prodavača drangulija… U blizini nema tekuće vode ni WC-a, pa kada se sva ta nesreća stopi s nesnosnom vrućinom, vlagom, prašinom, smradom nikada uklonjenog smeća, dobije se prava, dramatična slika strašnih uvjeta života na pločniku ispred bolnice.
Bolesnici pred bolnicom
Na jednom od tepiha, koji stalno preskaču ili zaobilaze brojni prolaznici, smjestila se tročlana obitelj: žena koja na trbuhu ima golemu gazu, muž koji bespomoćno gleda kako mu se supruga previja od bolova te kći koja očima punih straha promatra što se događa s roditeljima. Kako je taj dan u Mumbaiju triput pala kiša, a nisu imali plastiku kojom bi se zaštitili, tepih i njihova odjeća još su uvijek prepuni vlage. Muž umorno, tihim glasom, objašnjava kako mu je supruga u 37. godini oboljela od raka te da je prije nekoliko dana operirana.
“Operacija je bila besplatna, ali morali smo platiti 1200 rupija, (oko 20 dolara), za razne takse, pa sada nemamo novca da svaki dan putujemo od našeg sela na kemoterapiju, niti možemo platiti neki bolji smještaj. Stoga boravimo ovdje, ispred bolnice, nadajući se da će se supruga što prije oporaviti te kako ćemo se uskoro moći vratiti kući”.
‘NEKA EUROPA STAGNIRA. MI RASTEMO I TRGOVINU DIŽEMO NA 100 MILIJARDI DOLARA’ Kina i Indija odložili oružje i sklopili azijski pakt
Objašnjava kako im je preostalo još svega nekoliko rupija: uskoro neće imati novca ni da svaki dan kupi malo riže za obitelj. Stoga, kaže, ne zna koliko još tako mogu izdržati.
“Rodbina je jedva skupila novac da odemo do Mumbaija i sada ih ne mogu tražiti za novu pomoć. Žena trpi velike bolove, nitko ne zna kada će prestati, molimo Boga da se što prije oporavi: ni naša kći od 10 godina nema više snage za takav život. Ako se žena ne oporavi, morat ćemo prekinuti s terapijom i vratiti se kući, moleći Boga da joj barem on pomogne da ozdravi”.
Oko obitelji Khan, s jedne i druge strane, na pločniku se smjestilo nekoliko skupina ljudi sličnih sudbina i nesreća: bez novca, hrane i krova nad glavom. Jednom je dijete od 7 godina operirano, pa sada danima čeka da ga puste iz bolnice, drugom je otac na umoru, treći je naručen sutra za pregled jer mu je u lokalnoj bolnici dijagnosticiran rak pluća.
Najskuplji dom
Istodobno, na drugom kraju grada, u luksuznoj četvrti Connaught place, u Altamount ulici, u kojem se za stanove od 100 četvornih metara plaća između 3 i 4 milijuna dolara, ponosno se izdiže 27-katni neboder ekstravagantne arhitekture i izgleda. U zgradi nazvanoj Antilija, čija je vrijednost procijenjena na milijardu dolara i koja se drži najskupljim obiteljskim domom na svijetu, živi biznismen Mukesh Ambani sa suprugom Nitom i troje djece, sinovima Akash i Anant te kćeri Isha. Mukes Ambani, 44-postotni je vlasnik i glavni šef Reilance Industries, jedne od najvećih tvrtki u Indiji, te rafinerije u kojoj se godišnje prerađuje 33 milijuna tona nafte. Proglašen je 2013. najbogatijim čovjekom Indije, drugim čovjekom po bogatstvu u Aziji, te 22. na svijetu. Njegova se osobna imovina procjenjuje na 21,5 milijardu dolara. Ambanijev ekscentrični neboder ne bode oči samo izgledom i veličinom, već i načinom na koji se u njemu živi. Petero članova obitelji Ambani rasprostrijelo se po cijeloj kući, a na svakom katu dočekuje ih neko veselje: na jednom je zoološki vrt, na drugom kinodvorane, na trećem kazalište, na četvrtom dvorane za prijeme, na petom igrališta, na šestom sprave za vježbanje, na sedmom wellnes centar i tako do vrha i 27. kata, gdje je smješten raskošni restoran. Dodatno zgražanje izaziva i Ambanijevo besramno i raskalašeno ponašanje: njegovu malu obitelj opslužuje, prema skromnim procjenama, najmanje 400 slugu, dok se po Mumbaiju priča da ih ima i više od 600.
Život u slamovima
Svi ti čuvari, majstori, čistači, vrtlari, kuhari, konobari, zarađuju mjesečno između 200 do 400 dolara, a tim novcem mogu si priuštiti samo život u obližnjim slamovima, mini naseljima u kojima se, na malom prostoru, stiska po nekoliko tisuća ljudi u improviziranim skloništima sklepanih od drvenih dasaka, aluminijskih ploča, plastike… Vode ima samo nekoliko sati dnevno, struje niti toliko. Drugi dio slugu, koji nema novca čak ni za tu bijedu od slamova, sam je, podno vila i zgrada u blizini Ambanijeva nebodera, sklepao od drvenih ploča, plastike i aluminija nešto što ne nalikuje baš na nastambu za normalni život. K tomu, takva skloništa nemaju ni struje, ni vode, ni WC-a.
Izvan svih standarda
Ambanijevu obitelj, unatoč svoj raskoši u kojoj živi, svaki pogled kroz prozor ili izlazak izvan kuće, svakodnevno podsjeća na bijedu i siromaštvo Mumbaija kojom su okruženi. I od nje nikada, barem dok su u Mumbaiju, ne mogu pobjeći.
Ovih dana mediji s nemalo zluradosti zbrajaju koliko su najveći milijarderi u Mumbaiju, njih petnaest, izgubili novca zbog devalvacije rupije od više od 20 posto. Tako su izračunali da je Ambani izgubio najviše, čak oko 5 milijardi dolara, Azim Premji, vlasnik Wipro Infotecha 2,6, milijardi, dok su drugi ostali kraći za između dvije i milijarde dolara.
Nešto više o načinu života indijskih visokih klasa ispričala nam je supruga jednog stranog diplomata, koja iz razumljivih razloga nije htjela da spominjemo njezino ime.
“Obitelji najmoćnijih i najimućnijih Indijaca zaista žive izvan svih standarda uobičajenih za najbogatije slojeve u Europi pa i SAD-u. I to su počeli pokazivati tek posljednjih petnaestak godina. Supruga jednog bogatog Hindusa pohvalila mi se kako o njoj svakodnevno brine 14 slugu. Kada sam ju upitala, pa što svi oni rade, odgovorila je da jedna aja, kako zovu žene koje se brinu za domaćinstvo, ima zadaću bdjeti uz nju cijele noći i pokrivati je kada se u snu otkrije. Druga mi je pričala kako ona i njena obitelj na putovanja sa sobom vode cijelu kamarilu kuhara i posluge. Na večeri kod jednog tajkuna, upitala sam njegovu suprugu kako joj je velika kuhinja, kad u njoj može pripremiti hranu za toliko gostiju. Malo se zbunila i na kraju mi je priznala kako nikada nije bila u kuhinji te da nema pojma koliko kuhara ima. Bogataši ne uzimaju sami ni čašu vode, na svakom koraku imaju zvona kojim pozivaju sluge. I dok u luksuznim kućama svaki član obitelji ima i po nekoliko soba, njihovi sluge, ako imaju sreće, žive po hodnicima u udaljenim dijelovima kuće. No, najčešće žive pod plastičnim pokrivačima u neposrednoj blizini kuće jer nemaju novca svaki dan putovati na posao. No ni to nije besplatno: i za mjeto na ulici mora se platiti”.
Smeće na balkonu
Jedna diplomatkinja iz Europe ispričala je kako su ona i njena obitelj, kada su se doselili u Mumbai, iznajmili stan u kući u kojoj cijena četvornog metra prelazi 35 tisuća dolara.
“Dakle, u toj kući žive isključivo iznimno imućni ljudi, i vjerovali smo da nećemo imati nikakvih problema. No, unatoč tome, svako smo jutro na balkonu nalazili smeće koje su bacali stanari s gornjih stanova”.
Kada smo se požalili vlasniku, on je na sve prozore i balkone odlučio postaviti mreže kako se kroz njih ne bi moglo bacati smeće. Zato na svakoj kući u Mumbaiju možete vidjeti žičane mreže na prozorima i balkonima: nije to samo zbog lopova, već ponajprije zbog toga da se ne može bacati smeće na ulicu.
Raskalašeni život
Nesretnici pred bolnicom Tata i raskalašeni život milijardera Ambanija najupečatljivije ilustriraju nevjerojatne kontraste moderne Indije: s jedne strane neizmjerno siromaštvo koje je gotovo bez premca u svijetu, a s druge strane besramno rasipanje novca nove kapitalističke elite koju je posljednja dva desetljeća iznjedrio fascinantan ekonomski bum Indije.
Prema najnovijim istraživanjima, oko 32,7 posto stanovnika, ili 400 milijuna ljudi, u Indiji dnevno raspolaže s manje od 1,25 dolara, što znači da su ispod crte siromaštva prema kriterijima UN-a. No, to ni izdaleka nije najstrašniji podatak. Još groznije zvuči da čak 68,7 posto, ili 841 milijuna ljudi, dakle, dvije trećine Indije, živi s manje od dva dolara dnevno. Sa 5 dolara ili manje, dnevno živi 96,9 posto stanovnika ili jedna milijarda i 179 milijuna ljudi. Dakle, većina stanovnika nije imala zapravo nikakve izravne koristi od nevjerojatnog gospodarskog razvoja Indije koji je posljednjih desetljeća zadivio svijet.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U MAGAZINU JUTARNJEG LISTA!!!