Nijedna energetska kompanija ne može pobjeći od politike. To je u prirodi tog biznisa koji je svugdje reguliran, rekao mi je Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine , kada smo se prvi put nakon nešto više od godinu dana našli u njegovu prostranom zagrebačkom uredu. Izmjene Zakona o privatizaciji Ine, koje su upravo u procesu usvajanja, ograničit će ulogu države u upravljanju kompanijom. Hoće li vam biti lakše, pitam ga.
- Neće se dogoditi nikakva promjena u operativnom upravljanju kompanijom. Mehanizmi odlučivanja koji predviđaju potrebnu suglasnost oba najveća dioničara za donošenje odluka jasno su postavljeni internim dokumentima u skladu sa zakonom, pa i striktnije od njega. Primjerice, internim je dokumentima propisano da je prethodna suglasnost Nadzornog odbora potrebna za prodaju, zakup, zamjenu, prijenos bilo koje nekretnine ili imovine koja ima vrijednost veću od pet posto konsolidirane vrijednosti nelikvidne imovine. Zakon, pak, prethodnu suglasnost Vlade predviđa za situacije koje se odnose na prodaju, odnosno zajedničko ulaganje čija vrijednost prelazi vrijednost 25 posto imovine Ine. Ili još jedan primjer - bez prethodne suglasnosti NO-a nije moguće zatvoriti benzinske postaje gdje nema alternative za opskrbu gorivom. Stoga novi zakon neće rezultirati izmjenama Ininih internih mehanizama upravljanja. Postoje jasna pravila tko može donijeti koju vrstu odluka.
Prošla je godina bila teška za poslovanje. Jeste li zadovoljni Ininim brojkama?
- Kao menadžer, moram reći da se uvijek može bolje. Kada smo lani radili prognoze na razini kompanije, morali smo uzeti u obzir negativan razvoj situacije u Siriji i zato nismo planirali prihode iz Sirije za 2013. godinu. To je vanjski faktor na koji nismo mogli znatno utjecati. Znali smo, također, da je proizvodnja plina na Jadranu upravo prošla svoj vrhunac. Riječ je o plinskim poljima koja imaju odlične rezultate kada su na vrhuncu, do kojega se stiže relativno brzo, ali čija se iskoristivost nakon tog vrhunca relativno brzo smanjuje. Zato nema nikakvih iznenađenja. Neto dobit je dosegla gotovo 1,9 milijardi kuna (bez jednokratnih stavki), i to ne smatram lošim rezultatom. Iza toga stoji značajno poboljšanje učinkovitosti sustava, proces kojim smo tijekom protekle tri godine postigli uštedu od 2,2 milijarde kuna poboljšanja EBIT-a, što je više od planirane uštede od oko 1,7 milijardi kuna. Sada, naravno, moramo zadržati tu razinu učinkovitosti uz povećanje investicija. Drugi je razlog to što su naše rafinerije poslovale bolje, iako to još uvijek ne znači da su poslovale bez gubitka. U svakom slučaju, klatno se zanjihalo nabolje, i to u situaciji dok je tržište i dalje u padu. Tijekom protekle četiri godine u regiji potražnja je pala za otprilike četvrtinu. Prodali smo više, usprkos sve jačoj konkurenciji i tome što je sva maloprodaja, pa onda i naša, u padu. Zabilježili smo pad prodaje u maloprodaji, ali smo otvorili nove veleprodajne kanale prema velikim poslovnim partnerima i povećali smo izvoz. Znatno smo smanjili gubitke u rafinerijama i poboljšali iskorištenost energije. Ukratko, uspjeli smo poboljšati naše poslovanje. Prošle smo godine u Hrvatskoj povećali investicije, uložili smo oko pet posto više nego godinu dana prije i namjeravamo tu brojku povećati. U našim planovima, koji su i dalje konzervativni, predvidjeli smo značajan rast aktivnosti za sljedeće razdoblje.
Što očekujete od Sirije? Može li taj posao ikada ponovno oživjeti?
- Čovjek mora razmišljati pozitivno. U ovom trenutku možemo učiniti vrlo malo, ali moramo biti spremni vratiti se tamo čim se stanje stabilizira. Tamošnju situaciju pratimo svakodnevno i spremni smo za vrlo brzu reaktivaciju posla čim nam to prilike dopuste.
Pogoni nisu uništeni?
- Ne. Prema dostupnim informacijama, pogoni rade, ali za domaće tržište i sa znatno manjim kapacitetom.
Hrvatska je malo tržište, konkurenata je sve više, osjećate li se s bilo koje strane ugroženi?
- Svaki dan dolaze nam pitanja o tome koliko smo spremni za ulazak u Europsku Uniju. Svima odgovaram kako je u našem slučaju već davno došlo do otvaranja tržišta. Naftni je biznis odavno na otvorenom tržištu. Dobro je da danas više nema nikoga tko na tržište može plasirati proizvode koji ne zadovoljavaju najviše europske standarde. Svi su naši proizvodi danas na toj razini. Mislim da je konkurencija uvijek dobra jer nas sve potiče da podižemo kvalitetu i uslugu, a to nam onda otvara vrata novih tržišta. Plinsko je poslovanje, kronološki gledano, posljednje liberalizirano. Ina više nije monopolist, i to je za nas dobro jer smo zbog regulative često bili u poziciji da smo morali plin prodavati ispod tržišne cijene. S tim je sada gotovo. Veliki kupci već su započeli s procesom diversifikacije nabave, neki od njih ubuduće će sigurno plin nabavljati izravno od drugih proizvođača. Danas, znači, govorimo o oštroj borbi za tržište. Ina je tu zadržala dobar udio. Na tržištu plina danas postoje dva prevladavajuća trenda: prvi je, kao i svugdje, manja ukupna gospodarska aktivnost koja dovodi do manje potrošnje plina. Hrvatsko je tržište nekada iznosilo 3,2 milijarde kubičnih metara godišnje, a danas je oko 2,8 milijardi. Slično je i u Mađarskoj gdje je godišnja potrošnja pala sa 14 na 11 milijardi kubika. Plin se, u pravilu, na tržištu kupuje s klauzulom ‘puno za prazno’ na način da ste obavezni platiti plin čak i ako ga nećete preuzeti. Zbog manje potražnje danas je došlo do viška plina i sada o daljnjem razvoju ekonomske situacije ovisi na koji će se način tržište plina razvijati u budućnosti.