Bruketa o brendiranju Hrvatske: Hrvati nisu luzeri koji žive uz najljepše more na svijetu

U životu je korisno ako te što veći broj ljudi prepoznaje kao čovjeka koji je u nečem dobar, čovjeka s korisnom vještinom ili dobrim karakterom. Da bi postao poznat po nečemu, važno je da se fokusiraš na neko područje i pokušaš u tome postati najbolji što možeš. Naravno, ne možeš odmah postati ekspert u tome, ali korisno je da svima kažeš u čemu želiš postati najbolji, na čemu radiš, gdje je tvoj fokus. Ako je to nešto korisno za druge i nešto što tvoja okolina prepoznaje kao tvoju realnu ambiciju, prvo ćeš dobiti male prilike iz svoje najbliže okoline koje će ti, ako ih iskoristiš, otvoriti put za nove, sve veće i veće prilike.

Kao i s ljudima, isto je i s brendovima, kompanijama, državama…

Po čemu je Hrvatska prepoznata? Je li nam to dovoljno? Na što se možemo fokusirati? Koja je to ambicija koju će naša najbliža okolina prepoznati kao realnu i dati nam priliku? Da li će prepoznatljivost koju želimo izgraditi za našu zemlju pridonijeti kvaliteti života svih njenih građana bez obzira na to čime se bavili, u kojem dijelu zemlje živjeli? Kako to sve napraviti?

Po čemu je Hrvatska prepoznata?

Prema recentnim istraživanjima, Hrvatska u svijetu još uvijek ima relativno nisku prepoznatljivost u globalnom kontekstu. Kada je prepoznata, misli se prije svega na tri asocijacije:

Zemlja lijepog mora (prirode).

Zemlja relativno uspješna u nogometu (sportu).

Zemlja u kojoj je devedesetih bjesnio rat.

Je li nam to dovoljno?

To nije loše jer su to prve pozitivne asocijacije, mnoge bi zemlje bile sretne s tim. Zahvaljući tome što neki ljudi smatraju da imamo lijepo more, Hrvatska ima solidan godišnji prihod, posjeti je puno ljudi koji ostave dosta novca. To je solidan start. Kad puno ljudi želi doći u kontakt s tobom, imaš im priliku reći, pokazati i dokazati stvari koje će možda još više povećati tvoje prihode.

Ipak, činjenica je da to što nas netko percipira kao zemlju lijepog mora ne pomaže puno našoj elektroindustiji, izvozu naših tramvaja i vlakova, izvozu naših prehrambenih proizvoda, turizmu u unutrašnjosti, zdravstvenom turizmu, izvozu kreativnih industrija, jednom riječju svega što je proizvod rada, nas kojima se eto dogodilo da živimo kraj tog mora.

Osim toga, puno je zemalja s lijepim morem. Ako mi netko ponudi lijepo more po povoljnijoj cijeni ili s nekom dodanom vrijednosti, vrlo ću lako promijeniti mjesto svoga odmora. Glavna asocijacija na našu zemlju nije jedinstvena. Nismo, dakle, nezamjenjivi.

Za Njemačku se, s druge strane, smatra da je to zemlja u kojoj žive vrijedni, precizni i tehnički obrazovani ljudi. Ta percepcija pomaže da ljudi diljem svijeta a priori imaju pozitivan stav prema čitavom nizu njemačkih proizvoda i usluga. Tako izgrađena percepcija pomaže da čak i onda kada proizvod ili usluga nisu na očekivanoj razini imamo bitno manje kritičan stav.

I Hrvatska bi, naravno, trebala asocijacije koje će pomagati našim biznisima. Uzmimo primjer s dva tramvaja: “Ovaj tramvaj proizveden je u zemlji marljivih, preciznih i tehnički izvrsnih ljudi” (Njemačka) ili “ovaj tramvaj proizveden je u zemlji s lijepim morem” (Hrvatska). Što će građani nekog, recimo, poljskog grada misliti? Je li gradonačelnik kupio najbolje moguće tramvaje - ako ih je kupio u Njemačkoj ili ako ih je kupio u Hrvatskoj? A gradonačelnik želi da građani o njemu dobro misle. Ili kada taj isti tramvaj stane jer je grad zatrpan snijegom. Ako su ga kupili u Njemačkoj, kriv je snijeg. Ako su ga kupili u Hrvatskoj - kriv je tramvaj.

Najznačajnija asocijacija vezana uz Hrvatsku nema nikakve veze s njezinim stanovnicima i njihovim postignućima. Naime, hrvatsko more lijepo je s nama i bez nas.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista