Sada napokon mogu reći: Vraćam se. Jači nego ikad.
Ovo su intimne misli Borisa Šprema, predsjednika Gradske skupštine Zagreba, koje je odlučio podijeliti s javnošću u ekskluzivnom razgovoru za Nedjeljni Jutarnji. Ovo je njegov prvi razgovor s medijima nakon 50 izuzetno teških dana provedenih u bolnici tijekom ljeta i prvi nakon lipnja kada je najavio privremeno povlačenje iz politike.
Unatoč tome što je terapija zahtijevala disciplinu, i u tom je razdoblju, kako sam kaže, zbog svoje nemirne naravi, povremeno bio uključen u gradsku politiku.
- U prvoj duljoj fazi liječenja čak i više nego što mi je to bilo savjetovano. To je, pak, izazivalo ratove s liječnicima te posebno s 25-godišnjim sinom Damjanom koji me stalno upozoravao na ‘stresne’ opasnosti. U ovoj posljednjoj udarnoj fazi bio sam stalno na vezi i u tijeku. Pokušavao sam što manje biti izravni sudionik, ali, bogme, u nekim trenucima to nisam bio u stanju - kaže.
Šprem danas izgleda jako dobro.
Od nuspojava nakon iznimno zahtjevne terapije ostala mu je bol u nogama, koja bi postupno trebala nestajati. Kosa mu je upravo počela rasti, sada je dugačka oko pet milimetara, a neki suradnici uvjeravaju ga da mu dobro stoji i da razmisli o promjeni imidža. I sam kaže da malo promjene ne škodi.
- Pa, nisam ja Samson da mi je snaga u kosi - zaključuje.
Još uvijek, unatoč tome što su bolnički dani iza njega, Šprem koristi program “E-rejuvenation metoda” za postizanje dubokog opuštanja, relaksacije i energetske revitalizacije. Posjećuje i našeg najpoznatijeg bioenergetičara u Sloveniji, Zdenka Domančića, kako bi liječio neuropatski sindrom (bol u nogama) kao nuspojavu kemoterapije, za što nema lijeka. Za brz oporavak i činjenicu da se polako vraća u dnevni radni ritam uvelike su zaslužni njegovi liječnici.
- Sve moje zahvale na uspješnom liječenju upućene su liječničkom hematološkom timu: doktoru Damiru Nemetu, mom dragom prijatelju Mirandu Mrsiću i prof. dr. Borisu Labaru. Oni su najzaslužniji za moje liječenje. Liječenje je bilo dugo jer je dijagnoza postavljena lani u prosincu, a u bolnici sam, ako preskočim povremena ‘gostovanja’ na terapijama, proveo 50-ak dana. Prije ljetne stanke najavio sam privremeno povlačenje iz politike i, kao što vidite, toga sam se i držao. Potpuno sam se posvetio svom liječenju i povukao u ilegalu. Osim, naravno, obitelji, velika podrška bili su mi i prijatelji, suradnici i kolege. Nije neka velika mudrost ili novost ako kažem da se u nevolji prijatelj poznaje. No, ostavimo se moje bolesti, ipak je to bila moja intimna i privatna bitka.
Njegove su misli sada uperene na posao. Već 25. listopada želi predsjedati sjednicom Gradske skupštine, a planira se aktivnije uključiti u rad Sabora i izbornu kampanju.
- Počinjem hvatati konce, iz dana u dan pojačavam tempo, skupljam informacije, razgovaram sa suradnicima i sve mi je jasnije da je mnogo toga ostalo nedovršeno. A ako nešto ne volim, to su nedovršeni poslovi. Nisam jedan od onih koji postave kamene temeljce ili načnu neku vruću temu da bi dobili poene, a onda što bude... Lako je kritizirati, valja pronalaziti rješenja, a to je mukotrpan posao koji traži i predanost i znanje i vještinu kooperativnosti. Pritom ne valja upasti u zamke jeftinog populizma. Jer, upravo je taj jeftini populizam užasno skup i Zagreb će ga još dugo otplaćivati. Zagreb je, nažalost, grad koji se zbog faraonskog stila vladanja (koji konačno treba pokopati u adekvatnu piramidu) našao u teškoj situaciji. Nisam sklon katastrofičarstvu, ali evidentno je da puca po svim šavovima, da dolaze na naplatu dani gozbi pijanih milijardera.
(...)
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U NEDJELJNOM IZADNJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....