U utorak je zavladao kaos na graničnom prijelazu Masnaa između Sirije i Libanona. Tamo je uvijek krcato jer ljudi bježe od rata otkad je počeo Ali u utorak je bila drugačija slika, u dugačkim redovima na pregled putovnice čekali su dobro odjeveni i dotjerani ljudi. Svatko tko iman ovca i veza, počeo je tražiti način da pobjegdne iz Sirije. I na granici su zadržali privilegije, za njih je procedura bila brza i jednostavna. Jedan je libanonski carinik rekao Guardianovim novinarima da su neki bogati i utjecajni Sirijci prelazili na vojni prijelaz, strogo zabranjen civilima, drugi su tražili “rutu bez pitanja” odnosno prelaz za VIP osobe i Hezbolah.
Stampedo je nastao nakon što su ih ujutro dočekale izjave zapadnih vođa. Shvatili su da je vojna intervnecija pred vratima, da će ih napasti Amerikanci, Britanci, Francuzi, čak i Turci. Cijeli Damask priča o tome, a samo se o tome pričalo i na graničnom prijelazu Masnaa. Otkad je u Siriji počeo rat, prijelaz je otvoren cijelo vrijeme.
U djelomičnu sigurnost Libanona pobjegao je i biznismen Salah Abur Rahman koji je obitelj odavno smjestio tamo. “Što god se dogodilo, nanaijet će puno štete.” rekao je novinarima. Kaže da su pripadnici srednje klase masovno počeli napuštati Siriju još prije nekoliko mjeseci ali elita je nekako smatrala da treba ostati u Damasku, neki uz Assada a neki radi patriotizma. Sada bježe i oni, otišao je i poslovni partner Assadova prvog bratića Ramija Maklufa. “Vratit ću se ako rat krene drugim smjerom, dolazim privremeno. Mogu oni bombardirati koliko hoće, od zemlje ionako nije ništa ostalo, eto to je realna slika.” rekao je. Za razliku od potpuno razorenih predgrađa, središte Damaska pokušava održati privid normalnosti, ljudi još idu u kavane i restorane ali ulicu po ulicu rat dolazi i najzaštićenijima. Ljudi skladište svu hranu koju nađu, izoliraju prozore, pripremaju zalihe vode, svijeće, spremaju se na bombardiranje i strah koji će ih paralizirati tjednima. Škole su praktički prestale raditi, vrtići su odavno zatvoreni. Donekle rade samo osnovne škole.
Neki stanovnici Damaska, poput 24-godišnjeg kompjutoraša Asada Alija, pozdravljaju američke rakete, to su, kaže on, mahom ljudi koje su maltretirale Assadove tajne službe ili vojska ili aktivisti za demokratske promjene i antiratni aktivisti. “Bit ćemo tako sretni ako Ameirka i Engleska napadnu Siriju. Vjerojem da će njihova vojska napasti sve režimske vojne točke i neke pozicije opozicijske fojske. Svaki takav napad bit će u interesu sirijskog naroda. Bilo kakav novi režim ne može biti gori od ovoga koji imamo sada.” rekao je Ali.
Većina Sirijaca ipak se prvenstveno boji. Boje se dodatnog nasilja ali i grešaka da će Amerika ponoviti iste greške kao u Libiji i Iraku, da će, kako je za Reuters to nazvao jedan 50-gšnji stanovnik Damaska “ gađati civilne mete pa poslije plakati da je bilo slučajno- ali svejedno će poginuti tisuće ljudi.”