U raspravi o vojnoj intervenciji u Siriji, koja se ovaj tjedan u donjem domu britanskog parlamenta protegnula na dulje od deset sati, većina argumenata protiv napada na Siriju naslanjala se na rat u Iraku. Zajednička vojna intervencija Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva obilježila je “posebnu vezu” između dviju država pod vodstvom Georgea W. Busha i Tonyja Blaira. Činjenicu da je britanski premijer brzopleto prihvatio teorije o postojanju nuklearnog oružja i to iskoristio kao razlog odlaska u rat koji se iz današnje perspektive čini katastrofalnim potezom s katastrofalnim posljedicama, Britanci mu nikada nisu oprostili. I Lord Guthrie - koji gotovo uvijek s komplimentima govori o Tonyju Blairu kojem je godinama bio glavna osoba za sva vojna pitanja - danas tvrdi da je rat u Iraku bio “velika greška” jer su Britanci u njega ušli iz pogrešnih razloga te za sobom nakon pobjede ostavili kaos.
Charles Ronald Llewelyn Guthrie, barun Guthrie od Craigiebanka, u Britaniji poznatiji po imenu Lord Guthrie, vjerojatno je najpozvanija osoba na svijetu da ocijeni ovotjednu odluku Davida Camerona i njegovih zastupnika da pokrene zračne napade na Siriju u svrhu borbe protiv Islamske države. Britanski vojnik od 1959., Lord Guthrie ostvario je najviši mogući čin u britanskoj vojsci. Od 1994. do 2001. služio je britanskoj vladi, najprije na čelu vojnih snaga Ujedinjenog Kraljevstva, potom kao čelni čovjek obrane, odakle je imao ključnu ulogu u vojnim operacijama u Sjevernoj Irskoj, oba rata u Iraku te kao savjetnik vlade tijekom rata u Bosni i na Kosovu. Kada smo se prošli put susreli, na jednoj svečanoj večeri privatnog kluba Queens, Lord Guthrie i njegova šarmantna supruga Lady Catherine strastveno su mi govorili o opasnostima koje donosi smanjenje budžeta za vojne snage, tema koja ih je zaokupljala i zabrinjavala. David Cameron tada je tek postao premijer, a Lord Guthrie otišao je u mirovinu nakon žestokih razmirica sa svojim posljednjim šefom, Gordonom Brownom. Danas, kojih pet godina kasnije, Lord Guthrie dočekuje me u svome domu i u salonu s pogledom na Westminstersku katedralu. Okružen slikama i detaljima drevne plemićke obitelji Guthrie, inzistira na tome da je potreba za snažnijom vojskom daleko veća nego što su europske sile spremne prihvatiti. Vremena su opasna, tvrdi, a Daesh je, kako poput premijera Camerona opisuje Islamsku državu, prema arapskom nazivu te militantske skupine - opakiji od svih neprijatelja s kojima se u svojoj dugoj vojnoj karijeri susreo.
U kojoj mjeri ovotjedna odluka britanske vlade da započne vojne aktivnosti u Siriji protiv Islamske države ima više politički nego vojni značaj? Je li Britanija u ratu?
- Korištenje pojma rat je pogrešno. Ratovi uključuju uniforme, okupljenu vojsku, korištenje zastave, primirja i prekide paljbe. Ovo u što smo mi uključeni u stvarnosti nije rat, ali mi taj pojam koristimo s lakoćom. U Americi, tako, imate rat protiv droge i svih mogućih stvari koje nisu rat. Ovo je ozbiljan problem i moramo ga riješiti, ali u vojnom smislu ne radi se o ratu.
Ovaj tjedan čuli smo brojne argumente za i protiv vojne intervencije u Siriji. Koji je, po vama, najvažniji argument za početak vojne akcije britanskih zračnih snaga?
- Imamo vrlo ozbiljnu prijetnju džihadista, osobito Daesha, i ne možemo im samo dopustiti da rade to što rade i čine grozne zločine. Neki ih opisuju kao fašističku organizaciju, što mislim da je dobar opis. Oni su brutalni i misle da su u pravu i preziru sve ostale koji nisu poput njih. Nemaju poštovanja za naš život, život hrvatskih građana, bilo čiji život. Smatram da moramo nešto učiniti i mislim da ne možemo samo čekati da stvari budu još gore prije nego što nešto poduzmemo jer stvari će se sigurno pogoršati ako nešto ne učinimo. Tako da moramo nešto učiniti što je prije moguće. Problem je u tome što je bombardiranje vrlo važan dio modernih bitki, ali vrlo je teško da isključivo zračne snage ostvare pobjedu. Moraš imati dobre trupe na bojišnici. U ovom trenutku to je svima jasno, ali trupe na bojišnici su iz regije i dosad su te trupe koje se suprotstavljaju džihadistima bilo vrlo neuspješne. Pobjegli su. Jedini koji su pokazali snažan otpor su kurdski vojnici.
Želite reći da će ova intervencija biti uspješna samo ako se pošalju trupe iz Britanije?
- Ne tvrdim to. Ono što želim reći je da imam upitnik nad ljudima koji su u ovom trenutku na bojišnici. Ja u svakom slučaju razumijem zašto niti jedna vlada ne želi slati svoje trupe na bojišnicu u Siriju, ali ako ozbiljno žele riješiti problem, morat će.
Jednom ste prilikom rekli da je rat u Iraku bila pogreška, jer je razlog zbog kojeg se u njega ušlo bio pogrešan. Je li prijetnja koju za sve nas predstavlja Islamska država ispravan razlog za napad?
- Smatram da moraš vrlo dobro promisliti prije nego što kreneš u rat. Prvi rat u Iraku bio je u potpunosti opravdan, legitiman i ostvario je svoj cilj - izbaciti Sadama Huseina i njegove trupe iz Kuvajta. To je bio veliki uspjeh. Kada govorimo o drugom ratu u Iraku, nije tako. Imam grozan osjećaj da se u njega krenulo kako bi se kaznilo Sadama i osvetilo mu se. To nije dobar razlog da se uđe u rat. Činjenica da nam se ne sviđa neka država ili sustav nije dovoljan razlog odlaska u rat.
Prijetnja koju predstavlja ISIS opravdan je razlog napada. Ako promatramo pravedne principe rata, pri čemu ne govorim samo o zakonu nego o onome što treba uzeti u obzir kada se ulazi u rat - genocid ili zaštita nevinih jako su dobar razlog, a to je ono što se događa. Događa se genocid. To je krivo. Prije nego što kreneš u rat, moraš biti apsolutno siguran da ćeš poboljšati situaciju. Osjećam da bi situacija bila bolja ako bismo riješili Daesh. Tako da imamo nekolicinu razloga za napad na Siriju.
U kojoj je mjeri terorizam promijenio nacionalnu obranu?
- Ne samo ovdje, u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego i u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, svi ćemo mi morati potrošiti više novca i uvelike unaprijediti i povećati naše sigurnosne agencije. Daesh nije laka meta. Na neki način, sofisticiranija vojska je lakša meta jer komuniciramo cijelo vrijeme preko radija, što se može slušati. Daesh je prilično sofisticiran, ali ne u mjeri u kojoj su to bili naši prijašnji neprijatelji.
Činjenica da terorizam podrazumijeva osobito nepredvidljive pojedince zacijelo dodatno otežava borbu protiv njih?
- Svakako. Oni nemaju centraliziranu kontrolu koju imaju sofisticiranije organizacije, tako da imate ljude na najnižem rangu koji čine stvari u koje uopće nisu upućeni njihovi zapovjednici. Jednako tako, teško ih je pronaći jer djeluju u malim skupinama. Jedna od velikih razlika u odnosu na Hladni rat jest što neprijatelj danas ne nosi uniformu, teroristi se najčešće nalaze među ljudima i ne razlikuju se izgledom od civila.
Vi često upozoravate da je rezanje budžeta za nacionalnu obranu opasno. U kakvom je stanju britanska vojska danas?
- Britanska vojska uvelike je smanjena i smatram da je to ozbiljan problem. Ne tvrdim da ne mogu i dalje biti vrlo sposobni, ali veličina vojske ima veliku ulogu u mogućnosti savladavanja protivnika. Osobito smatram da uzimamo veliki rizik i pritom ne govorim samo o Britancima nego i o Francuzima, Nijemcima. Kada je završen Hladni rat, svi su zaključili da više nikada nećemo imati problema. No, stvarna je činjenica da je svijet danas daleko opasnije mjesto nego što je bio tijekom Hladnog rata jer su obje strane imale puno sofisticiranije centrale, imale su ljude koji su duboko promišljali. Sada imamo malu skupinu, neslužbenu, bez autoriteta, osim jednog lidera, koja se može domoći vrlo opasnog oružja i stvoriti velike probleme. Vidjeli smo svakakve grozote, pogotovo u Parizu. Odsijecanje glava kojima smo svjedočili u regiji nešto je s čime se u Europi nismo susreli od srednjeg vijeka. Trebali bismo biti vrlo zabrinuti.
U kojoj je mjeri sigurnost države u rukama njezina aktualnog lidera?
- Važno je da lider ostane potpuno pribran i inspirira svojom samouvjerenošću, a ne da oklijeva. To je teško, jer pripremiti se za nešto što se možda nikada neće dogoditi, a stajat će mnogo novca nije popularno. Ali, vjerujem da postoje situacije kada lider mora biti spreman, a u takvoj situaciji smo danas jer terorizam može napraviti goleme količine štete. Tu ne govorim samo o nuklearnom oružju, ali pomislite samo što mogu napraviti biološkim ratom, kemijskim ratom i cyber ratom kojim protivnik može ugasiti funkcioniranje države. To je nešto što se mora shvatiti vrlo ozbiljno. Mislim da su ljudi nepromišljeni i tu ne govorim samo o teroristima. Pogledajte samo zviždače koji otkriju osjetljive državne tajne pa se skrivaju u Rusiji ili ambasadi jedne američke države (Lord Guthrie aludira na Edwarda Snowdena i Juliana Assangea, op. a.) - oni mogu izazvati apsolutni kaos. Država mora imati svoje tajne kako bi osigurala sigurnost svojih građana.
S obzirom na aktualne prijetnje sigurnosti građana, ulijevaju li vam povjerenje aktualni lideri moćnih zemalja?
- Ne baš osobito.
Jednom ste rekli da je najgori dio rata kaos koji uslijedi nakon rata.
- To je zaista tvrdnja koju duboko osjećam. Relativno je jednostavno voditi bitku. To je zastrašujuće, ali ratne akcije koje smo imali u posljednje vrijeme trajale su relativno kratko. No, onda imamo odgovornost za mir koji slijedi. Način na koji se s time nosilo nakon drugog rata u Iraku bio je očajan. Rat je bio relativno lagan, trebao nam je 21 dan da objavimo pobjedu, ali nakon toga nije bilo truda da se Irak preoblikuje i ponovno izgradi. Bivši Sadamovi vojnici - koji nisu nužno bili njegovi pristaše, nego su se borili zbog dobrih plaća za svoje obitelji, poslani su kući bez novca, bez mirovine. Jedino što su imali bilo je oružje. Za sobom smo ostavili katastrofu koja je samo čekala da se dogodi. To je stvar zdravog razuma i nikada nismo smjeli dozvoliti da se dogodi. Koliko bi samo situacija išla u drukčijem smjeru da smo tim ljudima rekli: sada kada nema Sadama i njegovih generala koji su vas mučili, pomoći ćemo vam ponovno izgraditi Irak.
Kako vam se čini situacija koja je proizašla iz rata u Bosni, pri kojem ste savjetovali britansku vladu?
- Bio sam uključen u taj rat i, naravno, i dalje postoje velike tenzije i povremeni incidenti. Ali, puno je bolje nego što je bilo. Kada sam prolazio tim selima koja su bila sravnjena sa zemljom, kada sam vidio tijela ubijenih i žrtve koncentracionih logora, mogu sa sigurnošću reći da su stvari danas puno, puno bolje. Ali, nemoguće je tražiti da se ljudi slažu nakon što rat završi jer puno je rana za koje treba puno vremena da zacijele. Najvažnije je ne dopustiti da se nakon rata stvori vakum. Treba ga napuniti pristojnim ljudima. Previše je slučajeva gdje se nakon rata stvore vakumi koje popune ljudi s lošim namjerama.
Više ste puta javno kritizirali Sud za ratne zločine u Haagu, tvrdeći da se pripadnike vojnih snaga ne bi trebalo izručiti tom sudu?
- Tako je. Ne zato što smatram da oni koji prekrše pravila ne bi trebali biti kažnjeni. Dakako, zločini se događaju na bojišnici - ubijaju se nevini ljudi, civili koji nisu dio rata. Ti bi ljudi trebali biti zakonski gonjeni i kažnjeni. Ali, problem sa Sudom u Haagu jest da on vrlo lako postaje prije svega politički sud i to bi trebalo izbjeći. Problem je i u tome što neke zemlje ne izručuju svoje vojnike; ako SAD, Rusija, Kina ne sudjeluju, to je, po meni, problematično.
Jesu li Sjedinjene Američke Države i dalje najveća vojna sila svijeta?
- Da i svakako najmoćnija sila svijeta. Kina postaje sve jača i po broju ljudi veća je od američke. Svijet se upravo mijenja. Iako je SAD najmoćnija zemlja, to se mijenja u korist istoka, prema Kini i Indiji.
Kako odgovarate na kritike gotovo prirodnog vojnog partnerstva između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva?
- Ne volim kada ljudi govore o posebnom odnosu tih dviju zemalja. Ako postoji posebna veza, ona se odnosi na suradnju tajnih službi, vojnih pitanja i nuklearnih pitanja. Često imamo sličan način doživljavanja svijeta kao SAD, ali ne uvijek. Na primjer, mi nismo htjeli ići u rat protiv Vijetnama i iako su svi isticali da će to narušiti odnos sa SAD-om, to se nije dogodilo. Ostali smo čvrsti prijatelji. Problem u našem odnosu jest što ponekad olako pristanemo na zahtjeve SAD-a, kada se u principu ne bismo trebali složiti s njima. Bilo je slučajeva gdje smo se složili s američkom politikom iako bi možda i njima pomoglo da smo se pobunili i odbili složiti s njima.
Koja je najteža profesionalna odluka koju ste ikada morali donijeti?
- Toliko je odluka koje sam morao donijeti bilo teško. Teško je napredovati u dolini dok na tebe pucaju. Teško je podići vojnika koji je vrlo teško ranjen. Teško je uvjeriti ljude da se bore, da čine stvari koje u normalnim okolnostima nitko ne bi ni pomislio učiniti. To je ono što čini lidera u ratu. Svi osjećaju veliki strah u bitkama. Ali, ponekad moraš učiniti stvari koje nikada ne bi radio. Najteže odluke koje sam morao donijeti ticale su se ljudi. Koga promaknuti, koga se riješiti. Ponekad je najbolja stvar koju možeš učiniti za nekoga da prema njemu budeš strog i nepopustljiv. To je dugoročno dobro za ljude iako se možda ne čini takvim u danom trenutku.