'Bio je pokajnik protiv HRVATSKE kladioničarske MAFIJE, mislimo da su ga oni LIKVIDIRALI!'

Ogrlica je bila jedini trag. Starim je vodotokom Rajne poluraspadnuto tijelo nepoznatog muškarca plutalo danima, a onda su ga sasvim slučajno, prije sedam dana, primijetili prolaznici.

Prizor je bio jeziv, a lice muškarca neprepoznatljivo.

Istražitelji su tada s leša skinuli ogrlicu s privjeskom.

- Volim te! Tamara - pisalo je na njemu.

Dva su tjedna policajci helikopterima i s policijskim psima neprekidno češljali močvarni teren uz švicarsko-austrijsku granicu u potrazi za Marijem Bigonijem, 27-godišnjim nogometašem koji je nestao usred noći, 8.l istopada, nakon provoda u obližnjem kineskom restoranu. Da nije bilo slučajnih prolaznika i ogrlice koju mu je poklonila djevojka, možda se nikad ne bi saznalo što se s njim dogodilo.

Ovako je patolog već narednog dana potvrdio: Mario Bigoni je poginuo u rijeci.

Za sve koji su ga poznavali i voljeli, ostalo je samo jedno pitanje.

Kako je Mario umro?

- Bio je dobar prijatelj, dobar trener, dobar kolega. Najgore od svega, preminuo je dobar čovjek, rekao je za Jutarnji njegov prijatelj.

- Pun života i humora, Mario nam je uljepšavao svaki dan - dodao je.

Točan uzrok smrti

Misterij Bigonijeve smrti postao je veći kada se ispostavilo da je bio svjedok pokajnik u sudskom procesu protiv europske kladioničarske mafije.

Operacija namještanja utakmica diljem čitavog kontinenta, možda i najveća u povijesti Uefe, vođena je iz berlinske špelunke, kavane King, koju su vodili Hrvati, braća Ante, Milan i Filip Šapina, koji su bili u centru istrage u Njemačkoj.

I prije nego što je uopće službeno potvrđeno da je tijelo izvučeno iz Rajne doista Bigonijevo, švicarski su se mediji raspisali o mafijaškoj likvidaciji.

Točnije - da ga je likvidirala hrvatska kladioničarska mafija.

Nakon suspenzije u FC Gossau, Bigoni je volontirao kao trener juniora

Međutim, švicarska policija, čini se, sumnja na sasvim drugačiji scenarij. Još uvijek nisu odbačene teorije da je Bigoni u rijeku pao slučajno ili da se možda htio ubiti. Ako je ubijen, onda su prvi osumnjičeni, zasad neslužbeno, prijatelji u čijem je društvu bio te večeri.

- Još uvijek čekamo da patolog odredi točan uzrok smrti. Do tada možemo samo tugovati - rekao je njegov prijatelj.

Neobična priča o Bigonijevom životu i smrti počela je u ljeto 2009. godine, kada ga je na neodređeno vrijeme zbog sudjelovanja u namještanju utakmica suspendirao švicarski nogometni savez.

Sumnjiva je bila utakmica koju je njegov FC Gossau izgubio od Locarna sa 4:0. Bigoniju je navodno prišao jedan od suigrača.

- Slušaj, želiš zaraditi nekakav novac? - pitao ga je.

Nakon poraza Bigoni je klupskom predsjedniku priznao da su mu prišli suigrači i nudili mu mito, ali nejasnim ostaje jer li on na to pristao. To nije otkrio ni predsjedniku, ali na kraju je suspenzija dostigla i njega i njegove suigrače, Darka Damjanovića i Marca Lutlofa.

Međutim, Bigonijeva sestra Antonella tvrdi da Marco nije pristao na 20 tisuća eura vrijednu ponudu.

- Bio je nevin. Bila sam tamo na stadionu, gledala sam ga. Igrao je briljantno -izjavila je nakon smrti za švicarske medije, dodajući kako joj se povjerio da je suspenzija najgora stvar koja mu se u životu dogodila.

- Najveća želja bila mu je da se na kraju dokaže kako je nevin - dodala je.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg