BIJES NOVČARSKE ELITE 'Maknite nam s očiju tog Varoufakisa'

Možda su ostala otvorena pitanja hoće li Grčka doista bankrotirati ili napustiti euro, ali postalo je vrlo očigledno da poprilično brzo jenjava onih “pet minuta slave” grčkog ministra financija Yanusa Varoufakisa, relativno zgodnog sredovječnog profesora jače fizičke građe koji je nekoliko mjeseci impresionirao široki spektar publike - grčke radnike i službenike, salonske ljevičare te čitateljice zapadnoeuropskih glamour magazina. Štoviše, čini se da će ideje, lik i djelo tog političkog ekonomista s grčko-austrijskim državljanstvom, britanskom diplomom i katedrom na atenskom sveučilištu jako brzo završiti u ropotarnici europske političke prakse.

Autor “Globalnog minotaura” bi bez svojeg stasa te činjenice da mu je Tsipras povjerio titulu ministra financija ostao jedan od neprepoznatljivih lijevih, buntovnih pametnih i drčnih mislitelja kakvih u Europi ima na desetke tisuća. I nikom ništa. Međutim, Varoufakis, čovjek bez pravih poslovnih iskustava, našao se sa svojom akademskom nepraktičnošću i ljevičarskim žarom u poziciji ne samo da navigava grčki financijski brod, već i da cijelu Europsku uniju dovodi na rub živaca.

Erozija simpatija

To što ga je grčki premijer Tsipras prije četiri dana maknuo s mjesta glavnog pregovarača s predstavnicima EU zapravo govori o početku kraja zablude zvane Yanus Varoufakis. Informacije onih koji su nazočili pregovorima s Varoufakisom govore da su visoki dužnosnici EU, uključujući više EU ministara, jednostavno rekli da im je dosta. Prečesto je dolazilo do situacija kad su ozbiljni ljudi počeli okretati očima na Varoufakisovo dijeljenje lekcija o štednji i posljedicama krize. “Svaka simpatija za Grčku erodirala je zbog njegove nesposobnosti da isporuči nacrt konkretnog prijedloga”, izjavio je jedan visoki europski dužnosnik. Početkom ovog tjedna Varoufakis je doslovno dignuo tlak nizu uglednih ministara financija na sastanku u Rigi. Čini se da jedan cijeli niz dužnosnika s nedostatkom vremena i hrpom vlastitih državničkih problema više nije mogao trpjeti da im neki Grk svojim jogunjenjem troši energiju, istodobno dovodeći u opasnost i njihove zasebne fiskalne sustave, kao i monetarnu zajednicu, a da pritom de facto žica tuđi novac.

Budući da se Syriza odlučila politički vezati uz euro kako bi uopće dobila izbore, Europa se već nekoliko mjeseci suočava s dvije prijetnje; posljedicama grčkog bankrota i(ili) grexita (napuštanja eurozone). I jedna i druga prijetnja mogu biti otponac za više nekontrolabilnih scenarija upravo u trenutku kad EU pokušava dobiti ekonomski momentum kroz kontroverzni program kvantitativnog popuštanja. Uz sve to, Grci pomalo igraju političke igrice, odugovlače, pa čak i prijete vlastitim radikalizmom.

- Nakon 2-3 mjeseca stekao sam dojam da je Varoufakis naživcirao previše ljudi. Izrazi koje za njega koriste u međusobnoj komunikaciji ministri, guverneri i drugi visoki dužnosnici nisu za prepričavanje. S jedne strane nije odrađivao domaću zadaću, tj. dolazio s konkretnim, razrađenim planovima, nego je docirao, a s druge strane iritirao je neformalnim odijevanjem i nastupima. Možda zvuči čudno, ali u miljeu gdje svi dolaze u ozbiljnim odijelima i s kravatama, pojavljivanje u nekonvencionalnoj jakni nije baš dobro primljeno - ispričao nam je svoj dojam jedan visoki hrvatski dužnosnik te dodao da su u zadnje vrijeme antipatije prema Varoufakisu bile posebno izražene kod europskog financijskog establishmenta, dok je kod Amerikanaca neko vrijeme prolazio dosta dobro.

Prije nego što se pozabavimo zapletom grčke drame u režiji Syrize, odnosno Tsiprasa i našeg “grčkog junaka” Varoufakisa, možda treba još malo bolje objasniti psihoprofil čovjeka koji je dobio zadatak da najzaduženiju europsku ekonomiju odvede putem oporavka.

O njegovu karakteru i cijelom njegovu miljeu možda najviše govori njegov svjetski slavni posjet Zagrebu, točnije Subverzive Festivalu, nakon kojeg se raspravljalo kome je zapravo na tom skupu pokazao nepristojni prst - je li ga pokazao Njemačkoj i ostatku štedljive Europe ili nekom trećem. No, za razumijevanje toga slavnog prsta, koji je privukao pažnju tek kasnije tijekom Varoufakisova sukoba s Angelom Merkel, treba malo bolje objasniti kontekst prstopokazivanja. Naime, to prstopokazivanje i svak izgovorenu riječ vagao je kompletni svjetski establishment. Pa ćemo i mi.

Zabadanje prsta

Prvo je dio svjetskih medija prenio kako je Varoufakis rekao da je Grčka 2010. trebala proglasiti default (bankrot) i “... gurnuti prst u Njemačku te reći - dobro, sada sama možeš riješiti problem”. U jednoj montiranoj snimci Varoufakis je naglasio zabadanje prsta u Njemačku pomicanjem vrlo istaknutog prsta prema gore te dodajući jedno upitno “Right?” na tvrdom engleskom. Bilo je to tragikomično jer je bilo jasno da je nemoguće da netko u dvorani nije vidio Varoufakisov prst. Kasnije je Varoufakis demantirao pokazivanje prsta, a organizatori festivala su potvrdili da je pokazivao prst, ali navodno nije Njemačkoj i Nijemcima, nego hipotetičkoj Njemačkoj, simbolu nepotrebne štednje. Bilo kako bilo, iza Varoufakisa ostao je dojam sklonosti prema gestama balkansko-seljačke prirode. U ovim krajevima takvu “gospodu” lako prepoznajemo. Varoufakis neodoljivo podsjeća na glasne lijeve intelektualce koji kroje svjetsku pravdu po zagrebačkim kafićima ili klubovima, a nekad su izlazili u Sokol. To je, vjerojatno, i Varoufakisov doseg. I nekako je zabrinjavajuće da s takvim dometom treba riješiti jedan od najvećih europskih fiskalnih problema.

Balkan je zaista dobra škola kad je u pitanju čitanje manira neotesanih klikeraša koji misle da im sve može proći zato što su oni shvatili dio priče te nešto poželjeli. Isto tako, mi s Balkana ipak mnogo lakše od zapadnog establishmenta čitamo prozirne grčke zahtjeve za ratnom odštetom od Njemačke pod krinkom antifašizma. Vjerujemo da je zapadnom establishmentu trebalo nešto dulje da shvati s kim točno ima posla te da u njihov milje nije stigao pametni i odlučni grčki Bruce Willis, već pomalo nepristojni retro ideolog, ali sad kad su shvatili, čini se da kolutanje očima neće tako brzo stati. I da neće proći još jedan.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista