ALEKSANDAR DRAGAŠ Moj problem s NME izborom 500 najboljih pjesama svih vremena

Svako toliko ovaj ili onaj glazbeni magazin slaže neku svoju listu “najvećih pjesama”, “najvažnijih albuma”, “najvećih pjevača”, “najvećih bendova”, “najvećih gitarista” određenog povijesnog perioda ili “svih vremena”. Takve liste, osim podizanja naklade, pokušavaju “osvježiti” stanje ili “promijeniti” sadržaj i poredak u odnosu na neke ranije liste. Ponekad je izbor prepušten čitateljima, a ponekad “trustu mozgova” iz glazbene kritike i glazbene industrije.

Najnovija takva lista sa “500 najvećih pjesama svih vremena” plod je britanskoga glazbenog tjednika New Musical Express koji je u tu svrhu, kao i jesenas kad je objavljena lista “500 najvećih albuma svih vremena”, okupio niz svojih sadašnjih i bivših novinara čije su pojedinačne liste kompilirane, rangirane i potom uobličene u jednu “cjelovitu” listu.

Nakaradni rezultati

Pa što nam otkriva najnovija lista NME-a, ovaj put sa “500 najvećih pjesama svih vremena”? Prije svega, lista je očekivano britocentrična, ali je najveći zbroj glasova postigla “Smells Like Teen Spirit” Nirvane. Je li spomenuta himna grunge-rocka time postala apsolutno najveća pjesma u povijesti popularne glazbe? Ako i nije, zaslužuje biti pri vrhu. Ono što začuđuje, britocentričnosti unatoč, jest činjenica da The Beatlesa nema u Top 10 jer njihova “Eleanor Rigby” je tek jedanaesta, no zato su na nekoliko mjesta uvršteni The Smiths, najviše na četvrtoj poziciji s “How Soon Is Now?”, čiji je album “Queen Is Dead” prošle jeseni sličan panel kritičara NME-a proglasio “najboljim albumom svih vremena”. Očekivano, nekoliko ulazaka zabilježili su Blur, Oasis, Radiohead, Pulp s vrlo visokim petim mjestom za “Common People” i drugi brit-pop izvođači.

Osobno nemam problema ni s drugim mjestom “Love Will Tear Us Apart” Joy Divisiona ili osmim za “Blue Monday” New Ordera, a drago mi je vidjeti i pokušaj “razdrmavanja” ustaljenih vrijednosti visokim plasmanima Arctic Monkeysa na sedmom mjestu s “I Bet You Look Good On The Dancefloor” i The White Stripesa sa “Seven Nation’s Army” na šesnaestom, no zbroj glasova ne mora automatizmom polučiti “realan odabir” ako nešto tako, ma koji i kakav panel slagao listu “najvećih” pjesama ili albuma, uopće postoji.

Kritičarski panel NME-a uvrstio je u 500 najvećih stotine po mnogočemu važnih, velikih, odličnih, antologijskih i epohalnih pjesama, no zbroj glasova dao je i neke nakaradne rezultate. “I Feel Love” Donne Summer je bila i ostala ponajbolja pjesma disko epohe, no je li baš zaslužila biti tako visoko u odnosu na, primjerice, “Respect” Arethe Franklin koja se pojavljuje na 226. mjestu?

Čak i ako jest, kako objasniti činjenicu da u prvih 20 nema niti jedne pjesme Boba Dylana koji se, i to s “Hurricane”, najviše pozicionirao na 24. mjestu, The Clasha koji su s “London Calling” tek na 32. ili Brucea Springsteena koji se s “Born Tu Run” pojavljuje tek na 54. mjestu? The Rolling Stones i to s “Gimme Shelter” su na 29., Sex Pistols s “God Save The Queen” na 27., a Ramones s “Blitzkrieg Bop” tek na 237. mjestu. Kako se, dovraga, “Losing My Religion” R.E.M.-a našla tek na 101. mjestu, a “Imagine” Johna Lennona na 476. mjestu i tko zna bi li Lou Reed s “Walk On The Wild Side” dospio na 50. mjesto da nije jesenas umro? Neila Younga moje umorne oči nisu uspjele pronaći na listi.

Ipak, nervirati se oko jedne takve liste posve je bezrazložno. Kakva god bila, takva lista morala bi biti tek zabava “konosera” i “kužatora” popularne glazbe koji bi rado “vadili mast” kritičarima NME-a jer su zaboravili ili nedovoljno visoko pozicionirali neke njihove favorite. Naravno da bi moja osobna lista bila drugačija, ali neki visoko plasirani izvođači na recentnoj listi NME-a bili bi visoko i “kod mene”.

Pošast dancea

I to je uvijek “igra” između “njihove liste najvećih” i “liste najvećih bilo koga od nas”. Ono što se ipak može iščitati iz liste 500 najvećih pjesama u izboru NME-a je favoriziranje pjesama nastalih u Velikoj Britaniji u periodu od post-punka s konca 70-ih preko indie-rocka 80-ih do brit-popa uz “prolaz” onih američkih izvođača koji su u tom periodu bili slavljeni u NME-u poput Pixiesa ili Nirvane, poneki “new entry” poput spomenutih Arctic Monkeysa i The White Stripesa ili The Strokesa na visokom 5. mjestu s “Last Nite” te uz kakav-takav naklon Beatlesima, Bowieju, Beach Boysima čija je “Good Vibrations” na 10. mjestu i, gle čuda, The Ronettes čija je “Be My Baby” na visokom 9. mjestu. Od hip-hop izvođača najbolje su prošli OutKast čija se “Hey Ya!” našla na 18. mjestu, ispred Beastie Boysa, Eminema, Jay-Z-ja. Elektronike ima malo i ponovo su iz nje najviše plasirani Kraftwerk s “The Model” na 55. mjestu, a pošasti zvane dance, Bogu hvala, gotovo da i nema.

Moglo je i gore

Ako su u prvi plan gurnuli post-punk, indie-rock, brit-pop i grunge, zauzvrat blues, country, rhythm & blues te rock & roll 50-ih za kritičare NME-a uglavnom ne postoji ili više nije relevantan, a od tih “starih” žanrova prednost je data soulu kao tradicionalnoj pasiji britanske kritike i publike. Kao niz puta dosad, i ova lista više govori o onima koji su je sastavljali nego o samim pjesmama kao materiji kojom su se sastavljači bavili, no moglo je biti i mnogo, mnogo gore.

A kako 500 najvećih vidi Rolling Stone

Želite li ne bolju nego listu koja može biti referentna netom objavljenoj listi NME-a, posegnite za listom 500 najvećih pjesama u izboru američkog magazina Rolling Stone iz 2004. godine. Na njezinu je vrhu “Like a Rolling Stone” Boba Dylana, a u stopu je prate “Satisfaction” The Rolling Stonesa, “Imagine” Johna Lennona, “What’s Going On” Marvina Gayea i “Respect” Arethe Franklin. Jedina podudarnost iz prvih deset pjesama liste Rolling Stonea i NME-a jest upravo “Smells Like Teen Spirit” Nirvane, ovdje pozicionirana na 9. mjestu. Listom dominiraju američki klasici od kasnih 60-ih do konca 70-ih. Uz napomenu da su, gle čuda, The Clash s “London Calling” na 15. mjestu liste Rolling Stonea, može se reći da je ta lista klasičnija, umjerenija i konzervativnija.

Kao treća neka vam posluži i nešto diskutabilnija lista “1001 najveća pjesma svih vremena” magazina Q iz 2003., na kojoj se “Smells Like Teen Spirit” Nirvane nalazi na 3. mjestu, tik do “I Say a Little Prayer” Arethe Franklin na 2. i “One” U2 na 1. mjestu, koja je na listi magazina Rolling Stone na 36. mjestu, dok je na listi NME-a uopće nema. Liste od 50 ili 100 pjesama raspoređenih po dekadama ili žanrovima možda bi ipak bile “pravednije” ili “realnije” posložene od ovih.