Ako trojica iz HDZ-a dobiju ‘gripu’, Vlada pada na proračunu

S Vesnom Pusić, potpredsjednicom HNS-a i predsjednicom Nacionalnog odbora za praćenje pristupnih pregovora s EU, razgovarali smo na kraju politički burnog tjedna.

Oporbeni pokušaj izglasavanja nepovjerenja Vladi Jadranke Kosor je iza nas. Kakve ste zaključke izvukli iz rezultata glasanja i načina na koji je vođena rasprava?

- Njezin smisao je trebao biti dvojak. Očekivala sam da će se kroz raspravu utvrditi redoslijed posla koji je pred nama, a kroz to unijeti i određenu dozu sigurnosti građanima u vezi s onim što će se događati. S obzirom na to da ulazimo u izbornu godinu i u godinu u kojoj ćemo završiti pristupne pregovore, smatrala sam važnim da se dogovorimo hoćemo li završiti pregovore pa onda ići na izbore ili Vlada smatra da treba ostati do posljednjeg daha... ili, pak, postoji neko treće rješenje. Drugi cilj te inicijative bio je vidjeti i koliku većinu trenutačno ima Vlada jer ne možemo ignorirati činjenicu da je Ivo Sanader došao u parlament, da se stalno spekulira o tome kako će se on postaviti i koliko će se zastupnika HDZ-a prikloniti njemu. To pitanje visi nad parlamentom i ne možemo se praviti da ga nema ako znamo da time može biti dovedena u pitanje Vladina većina, a vjerujem i da su i sami bili u šoku kad su vidjeli da je ta većina pala na dva slova. Željeli smo, dakle, vidjeti kako stojimo i za što se pripremamo.

Međutim, Sanader je rekao da ne može glasati protiv Vladine većine koju je sam sastavljao. Je li time stavljena točka na bojazni da bi se mogao pridružiti oporbenim nastojanjima da sruši Vladu?

- On je rekao nešto vrlo zanimljivo - da ne može glasati protiv te većine, ali je pokazao da ne može glasati ni za tu Vladu jer je otišao i nije sudjelovao u glasanju. Prošle srijede oporba je pokušala prikupiti 77 glasova za svoj prijedlog, ali treba imati na umu da se većina odluka u parlamentu donosi tako da se glasa za prijedloge Vlade pa je, dakle, na Vladinoj većini da prikupi 77 glasova. Ovotjedno glasanje je pokazalo da Vlada ima 79 glasova, samo dva više od potrebne većine, a samo tri glasa je dijele od toga da bude blokirana u donošenju odluka. To nije nevažan podatak i on čini važnijim ono za što se u HNS-u zauzimamo, a to je dogovor o redoslijedu daljnjih poteza.

Je li realno očekivati da će se Zoran Milanović dogovarati s premijerkom, za čiju Vladu tvrdi da sramoti Hrvatsku i da nije kadra dovršiti pregovore s EU, odnosno da će se premijerka Kosor dogovarati s oporbenim liderom za kojega tvrdi da sve ‘želi pretvoriti u prah i pepeo’ i najavljuje da će izbori biti redovni?

- Što se tiče stava da će izbori biti redovni, svi izbori od 1. siječnja 2011. su redovni. To može zvučati grubo, ali ostavlja prostor za dogovor. Što se tiče SDP-ova odbijanja da se odazove ovotjednom premijerkinu pozivu na razgovor o dovršetku pregovora s EU, nije riječ ni o kakvom odbijanju razgovora o okončanju pregovora sa sadržajnog stajališta, nego o odbijanju sastanaka svih hrvatskih parlamentarnih stanaka koji imaju pokazni karakter. Savez za Europu hrvatske su parlamentarne stranke već pokazale, on je neupitan i takvi pokazni sastanci ništa ne mogu ni popraviti ni pokvariti. To nije samo stajalište SDP-a nego i HNS-a, a ja sam se premijerkinu pozivu odazvala kao predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora, a ne kao predstavnica svoje stranke. Mislim da je, umjesto pokaznih sastanaka, važno napraviti operativni sastanak s ljudima i iz pozicije i opozicije koji mogu pridonijeti da se obavi politički dio posla koji je posebno važan u završnici pregovora s EU. Ono što nam sada treba jest aktivni angažman predsjednika države, premijerke i još dvoje do troje ljudi iz oporbe na uspješnom okončanju političkog posla, a to znači na prezentiranju naše situacije pred Unijom, dokud smo došli i što smo napravili.

Osim predsjednika države i premijerke, a pretpostavljam i vas kao predsjednice Nacionalnog odbora, na kojih dvoje do troje ljudi iz oporbe mislite?

- To je sigurno predsjednik SDP-a jer vodi najjaču oporbenu stranku i ima kontakte sa sestrinskim strankama u Europi, bile one u opoziciji ili na vlasti.

Ali on smatra da ova Vlada ne može završiti pristupne pregovore?

- Mislim da ne treba odbaciti mogućnost da se i on uključi. Politika je uvijek umijeće mogućeg.

Koliko shvaćam, ostajete na poziciji da svakako treba dovršiti pristupne progovore pa onda ići na izbore?

- Već je kraj listopada, dakle nikakvih novih izbora do Nove godine ne može biti. Možemo razmišljati samo o izborima u 2011., znači o redovitim izborima. Osobno bih bila za to da se sada kad smo došli do ove točke koncentriramo na dovršetak pregovora i nakon toga idemo na izbore. Pitanje je samo u kojem će dijelu 2011. oni biti. Ovaj tjedan smo se, međutim, uvjerili i da je vrlo tijesna većina koju u Saboru ima Vlada. Dođe li Vlada u situaciju da zbog osipanja parlamentarne većine ne može donositi odluke, dakle niti dovršiti pregovore, izbori su neizbježni. No, o tome neću odlučivati ja, niti bilo tko iz oporbe.

Novo veliko iskušenje za opstanak Vlade - glasanje o proračunu - slijedi već u studenome. Prema izmijenjenom Ustavu, proračun nije više moguće izglasati običnom, nego natpolovičnom većinom svih zastupnika, tj. s najmanje 77 glasova. Kakvi su, prema vašem mišljenju, izgledi da se Ivo Sanader prikloni oporbi i glasa protiv proračuna?

- Iskreno, ne smatram realnim da će on rušiti Vladu jer - što poslije toga? Vjerojatno mu je lakše s ovom Vladom nego što bi mu bilo sa sljedećom. Uz to, ni za ponovni ulazak u Sabor nema baš puno izgleda. Kad se bude glasalo o proračunu, on opet može odabrati odlazak sa sjednice. Poruku da će to činiti poslao je još u srijedu, na za njega manje važnoj sjednici gdje je oporba bila ta koja je morala prikupiti 77 glasova. Napusti li sjednicu u situaciji kad vladajuća koalicija mora prikupiti 77 glasova te ako uz njega još samo trojica zastupnika HDZ-a dobiju ‘gripu’, Vlada može pasti. Dakle, mislim da mu nije u interesu rušiti ovu Vladu, ali mu je u interesu da u rukama ima snažan instrument koji mu omogućava da je drži u strahu. Ta pozicija nipošto nije dobra za stabilnost Vlade.

Stanje s brodogradilištima sve je dramatičnije. Bez njihova restrukturiranja Hrvatska ne može zatvoriti pregovaračko Poglavlje 8, ono o tržišnom natjecanju. Znači li to da će Hrvatska platiti visoku cijenu da bi ga zatvorila?

- Na žalost, kod te smo odluke dovedeni u vremenski tjesnac jer je to posao koji je Vlada bila dužna napraviti 2006. i da smo ga obavili tada, obavili bismo ga u drugim ekonomskim okolnostima, imali bismo vremena u hodu popravljati i modificirati, tražiti nove kupce i, u krajnjoj liniji, ne prodavati, nego samo restrukturirati, tako da brodogradilišta ne troše novac iz državnog proračuna. Nitko nas iz EK, naime, nije tražio da prodamo brodogradilišta, nego samo da ih se skine s državnih subvencija i da ih se restrukturira na način da gradnja broda ne bude skuplja od onoga što za njega možemo dobiti kad ga prodajemo. Vlada je 2006. raspolagala s dvije studije o restrukturiranju, ali nitko iz nje nije mrdnuo prstom, a vrijeme je prolazilo. Došli smo do 2010. i EK je rekao: potrošli ste vrijeme, niste napravili ništa, više vam ne vjerujemo i uvodimo vam restrikciju da ne možete primati nove narudžbe i tako vas prisiljavamo da nešto napravite. Strogi uvjeti su uvedeni nakon što je četiri godine Vlada govorila jedno, a ništa nije radila na tom planu. Nedopustivo je da zaposleni u brodogradilištima ne znaju što ih čeka. Kao saborska zastupnica i predsjednica Nacionalnog odbora, koliko god sam se na raznim stranama trudila prikupiti informacije o tome tko je taj investitor za brodogradilište 3. maj, nisam uspjela do kraja. Ljudi koji tamo rade moraju dobiti punu informaciju. Vlada, dakle, mora napustiti politiku tajnovitosti, mora se suočiti s ljudima i reći ovo je moguće, a ovo nije. Vrlo je opasna atmosfera u kojoj se svakog potencijalnog kupca brodogradilišta unaprijed pokušava dovesti u pitanje kao neozbiljnog i financijski nesolidnog. Ako u brodogradilišta ne uđe neki financijski zdrav investitor, nema izlaza.

Što još treba napraviti da se ispune mjerila za poglavlje svih poglavlja, 23 - pravosuđe i temeljna prava?

- Kad je to poglavlje posrijedi, smatram da smo iskoristili proces pregovora bolje nego što se moglo očekvati. Jako sam inzistirala na tome da ga ne možemo zatvoriti dok se ne postave zdravi temelji za buduće neovisno pravosuđe. Nemojmo se zavaravati, u ovom trenutku nemamo neovisno pravosuđe, čak i tehnički gledano, jer je DSV, koji izabire sve suce, izabrala parlamentarna većina, dakle jedna politička opcija. Jesmo li zakonima koje smo donijeli uspostavili neovisno pravosuđe? Naravno da nismo jer zakon ne rješava ništa preko noći. Međutim, jučer nismo imali ni zakonske temelje za početak izgradnje neovisnog pravosuđa, a danas ih, odgovorno tvrdim, imamo. Posebno je važno da smo donijeli novi Zakon o DSV-u koji mijenja način izbora članova DSV-a. Ne bira ih više parlamentarna većina, nego ih biraju svi suci u Hrvatskoj, profesori pravnih znanosti, a parlament bira samo dva člana DSV-a iz redova zastupnika. Propisani su i jasni i mjerljivi kriteriji za napredovanje u sudačkoj dužnosti i za ulazak u sudačku profesiju.

Za izbor novog DSV-a bila je predviđena godina dana, ali na vaš zahtjev pri izglasavanju novog Zakona o DSV-u taj je rok skraćen na četiri mjeseca, što znači da novi DSV moramo izabrati do kraja veljače 2011. godine. Znači li to da Hrvatska s postojećim DSV-om, s Ivanom Turudićem na čelu, ne može zatvoriti Poglavlje 23?

- S obzirom na način na koji je izabran, sa sadašnjim DSV-om Hrvatska ne može zatvoriti Poglavlje 23.

Nakon sljedećih izbora Hrvatska ima mogućnost dobiti vladu lijevog centra, čiju bi osovinu činili SDP i HNS. Što mislite, na temelju dosadašnjeg iskustva, kako ćete funkcionirati sa Zoranom Milanovićem, hoće li biti ugodan koalicijski partner?

- Politka nije pitanje ugode, a hoćemo li moći raditi zajedno - da, hoćemo. Hoćemo li se suočiti s teškim poslom? Da, hoćemo. Svatko tko bude u vladi bit će u njoj jer je prijeko potreban da bi ta vlada postojala. Kroz ovo vrijeme dogovaranja unutar ‘kastavske grupe’, kako je moje kolege vole zvati, a ja je volim zvati Kukuriku koalicija jer mi se taj naziv sviđa zbog simbolike novog početka, novog dana, kao i zbog autoironije, pomogla je da se upoznamo, da sjednemo zajedno, razgovaramo i vidimo kako možemo komunicirati. Nijedna koalicija nije laka. Važno je imati spoznaju, a mi je imamo, stoga je u koaliciji nemoguće da jedna stranka profitira na račun druge. U koalicijskoj vladi može doći do negativne, ali i do pozitivne sinergije. Račanova Vlada iz 2000. odličan je primjer destruktivnosti loših unutarnjih odnosa. To je Vlada koja je započela europski pristupni proces, dokinula nelikvidnosti i unutrašnji dug svela na nulu, očistila fiktivnu zaposlenost, sagradila 300 kilometara autocesta. Dakle, po rezultatima je najuspješnija Vlada koju smo imali, s istodobno najlošijom slikom u javnosti.

Međutim, ta je Vlada 2000. imala prostora zadužiti se u inozemstvu kako bi riješila unutarnju nelikvidnost i pokrenula investicijski ciklus. Sad više nema prostora za inozemno zaduživanje. Čime mislite pokrenuti investicijski ciklus?

- Točno, situacija na financijskom tržištu danas je drukčija, ali zato ćemo imati na raspolaganju tri i pol milijarde eura iz europskih fondova, samo ako budemo pametni i ako se za to sada naprave potrebne pripreme. Sadašnja Vlada mora misliti na to, mora se ponašati kao da će ponovo dobiti izbore jer je to u nacionalnom interesu.