AKCIJSKI PLAN VLADIMIRA PUTINA 'Želim 75 posto Ine: Evo što vam nudimo zauzvrat'

Nakon što su se ruski predsjednik Vladimir Putin i mađarski premijer Viktor Orban načelno suglasili da Rosneft, najveća ruska naftna kompanija, kupi od mađarskog Mola 49,08 posto dionica Ine, u Moskvi se navodno priprema ponudu koju će, tvrde upućeni, Zagreb teško moći odbiti. Rusi ne kriju kako imaju puno veće planove i ambicije od kupnje većinskog udjela u Ini te pripremaju paket mjera koji sadrži cijeli niz projekata koji bi, ako se realiziraju, mogli snažno utjecati na oporavak hrvatskog gospodarstva. Naftni gigant Rosneft, koji je u 75-postotnom vlasništvu države i koji je zbog toga s ruske strane određen da bude nositelj cijele operacije, nakon kupnje ukupno 75 posto dionica Ine namjerava u Sisku zatvoriti stara naftna postrojenja, koja su ionako bez ikakve perspektive, te na njihovu mjestu sagraditi golema skladišta nafte i naftnih prerađevina.

Sisak bez rafinerije

Tako bi Sisak, po ruskim planovima, postao središnji opskrbni naftni centar za cijelu regiju. Istodobno, Rosneft bi zatvorio svoju rafineriju nafte u Bosanskom Brodu koja proizvodi male količine naftnih prerađevina, ali stvara goleme gubitke i u enormnim količinama zagađuje zrak u Slavonskom Brodu i okolici.

Ali, i na teritoriju BiH, što izaziva golemo nezadovoljstvo u susjednoj državi. Također Rosneft je zainteresiran za izgradnju produktovoda koji bi spojio luku i rafineriju Rijeka sa skladištima u Sisku. S obzirom da već postoji uređena trasa kojom prolazi naftovod te da nema problema s imovinsko-pravnim odnosima, taj produktovod, kojim bi se prevozile naftne prerađevine, prije svega benzin i dizel goriva, mogao bi se brzo i relativno jeftino sagraditi. Ako postanu većinski vlasnici Ine, Rusi su zainteresirani za proširenje kapaciteta luke Rijeka te za modernizaciju rafinerije u Rijeci. I jedno i drugo iznimno je važno: luka u Rijeci već dva desetljeća ozbiljno nazaduje pa po kapacitetima i prometu ozbiljno zaostaje za slovenskom lukom Koper, a bez dogradnje koking postrojenja u kojem bi se prerađivao otpad koji ostane nakon prerade nafte u benzin i dizel goriva, rafinerija u Rijeci ne može preživjeti. Rusi također najavljuju da će intenzivirati suradnju s hrvatskim bro-dogradilištima, a najviše ih zanima brodogradilište u Kraljevici.

Moskva istodobno želi da se napokon riješe i problemi s ruskim ulaganjima u Hrvatsku. Ponajprije da se konačno krene u izgradnju hotelskog naselja Haludovo koje stoji godinama potpuno devastirano. Vlasnik tog kompleksa, ruski biznismen Ara Abrahamyan, tvrdi da ne može ništa raditi dok se do kraja ne riješe imovinsko-pravni odnosi.

Stari problemi

Također, tražit će da se napokon odblokira kapital koji je ruski biznismen Jevtušenko položio na banku kao jamstvo za kupnju zemljišta na Mljetu. I sigurno će, na kraju, obnoviti pitanje sudjelovanja Hrvatske u izgradnji naftovoda Južni tok.

Uz to Rosneft, tvrde dobro upućeni, ima u džepu još dva snažna aduta koja bi trebala pridonijeti da se hrvatska strana privoli na dogovor. Od posla s Rosneftom najveće koristi imao bi JANAF, kojega Rusi već i sada najviše koriste, jer bi se kroz njega transportirale dodatne količine ruske nafte namijenjene rafineriji u Pančevu koja je u vlasništvu drugog ruskog naftnog i plinskog giganta Gazproma. A novosagrađenim produktovodom prevozile bi se naftne prerađevine iz Pančeva do luke Rijeka. I najvažnije, kada bi Rusi postali vlasnici Ine, tada bi se dio njihove nafte mogao brodovima dopremati do Rijeke i prerađivati se u tamošnjoj rafineriji.

I na kraju, zbog ruske uloge i utjecaja na ratna događanja u Siriji, Rosneft bi, puno prije nego Ina i Mol, mogao riješiti problem izgubljenih naftnih i plinskih polja Ine u toj zemlji. Zbog odluke Vlade Zorana Milanovića da se na početku sukoba u Siriji povuče iz te zemlje, bez ruske političke angažiranosti to bi bila nemoguća misija.

Premda su ruska i mađarska strana postigle načelnu suglasnost o prodaji i kupnji dionica Ine, ključ za uspješno dovršenje tog megabiznisa ipak je u rukama Vlade Zorana Milanovića. Bez njene spremnosti da proda Rusima 18 posto dionica Ine s tim da ona zadrži kontrolni paket od 25 plus jedna dionica, od posla neće biti ništa. Naime, ni Rosneft ni bilo koja druga kompanija ne bi uložila u kupnju neke tvrtke nekoliko milijardi dolara, a da nema većinsko vlasništvo. No ni oko toga ne bi trebalo biti većih problema. Vlada, naime, nema oko 2,5 milijarde dolara da otkupi od Mola njegovih 47 posto dionica Ine, a od životnog joj je interesa da se Ina izvuče iz pat situacije u kojoj se sada nalazi. Svako daljnje odugovlačenja, u ozračju neizvjesnih vlasničkih odnosa, izazvat će urušavanje kompanije koja će time bitno izgubiti na vrijednosti.

S obzirom da se situacija na tržištu nafte i naftnih prerađevina neprekidno pogoršava, da se potrošnja nafte i benzina na svjetskoj razini konstantno smanjuje, a da je sve više viškova nafte, benzina, plina, manjka jedino dizel goriva, što uzrokuje pad cijena, mnoge još donedavno visokoprofitabilne naftne kompanije zapadaju u sve veće probleme. Čak i najveći svjetski naftni giganti, poput Exonna i Shella nastoje se što prije osloboditi rafinerija, poslova distribucije te veleprodaje i maloprodaje, jer sve djelatnosti posluju na rubu profitabilnosti ili čak s gubicima.

Pad prodaje nafte

Najveći su problem rafinerije i benzinske crpke koje zbog malih marži jedva sastavljaju kraj s krajem. Danas se, tvrde stručnjaci, isplati imati samo rafinerije koje imaju prerađivačke kapacitete od najmanje 10 do 15 milijuna tona nafte godišnje. Sve ispod toga stvara gubitke. A rafinerija u Rijeci jedva prerađuje oko 2,5 milijuna tona godišnje.

Zbog svega toga i hrvatskoj strani je od vitalnog interesa da se što prije riješe vlasnički odnosi u Ini, jer je sadašnja situacija neizdrživa na duži rok i mogla bi, za Zagreb i Budimpeštu, završiti u potpunoj katastrofi i gubitkom milijardi dolara.

Upravo zbog sadašnjih odnosa na svjetskom tržištu nafte, Rosneft je vjerojatno i najbolja prilika koja se pruža Molu i Vladi Zorana Milanovića. Nakon što je za ukupno 35 milijardi dolara kupio naftnu kompaniju TNK BP, Rosneft je postao najveća ruska naftna kompanija. Njegovih 106.000 zaposlenika proizvodnjom i prodajom nafte i petrokemijskih proizvoda u 2012. napravili su promet veći od 102 milijarde dolara, dok je dobit dosegnula čak 11,1 milijardu dolara. Rosneft je nedavno s Kinom ugovorio posao izvoza nafte u tu zemlju u vrijednosti od 270 milijardi dolara.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg