U “Sapungradu”, Sopurandu, tokijskoj četvrti crvenih lampiona, cijena osnovne polusatne “masaže” povećala se prvi put još od davne 1990. - izvijestio je 18. svibnja ove godine o tome londonski The Economist kao o prvorazrednoj svjetskoj ekonomskoj senzaciji. “I potražnja za vrhunskom, ‘visokotehničkom’ uslugom masaže, po cijeni od 60.000 jena (600 američkih dolara) također je u velikom uzletu. Po mišljenju Akira Ikome, urednika magazina Moje putovanje, koji piše o industriji seksa, uzrok tome je - rast cijena japanskih dionica...”
Ne samo u Japanu , vijesti o poskupljenjima, makar iz bordela, uzimaju se kao zorni dokaz uspješnosti “abenomike”, nove ekonomske politike koju provodi premijer Šinzo Abe izabran u prosincu prošle godine. Neobično je da se ljudi vesele poskupljenjima, ali za Japan je to sjajna vijest budući da pokazuje kako se ta zemlja, treće po veličini gospodarstvo u svijetu, nakon 20 godina izvlači iz ekonomskog mrtvila obilježenog deflacijom.
Ambiciozan plan
O kakvom je mrtvilu riječ, najbolje govori usporedba rasta japanskog bruto domaćeg proizvoda s rastom drugih zemalja. Dok je japanski nominalni BDP danas posve isti kao i 1990. godine, američki i njemački porastao je za tri i pol puta, a kineski nevjerojatnih 4307 posto! Istovremeno japanski je javni dug postao 2,4 puta veći od godišnjeg BDP-a (srećom, drže ga većinom Japanci koji ne traže da im se taj dug vrati), fiskalni i trgovinski deficiti su eksplodirali. Čim je zauzeo premijerski kabinet i na brzinu okupio vladu, premijer Abe je objavio ambiciozni plan za radikalni zaokret. Već u siječnju najavio je fiskalne poticaje u visini od 10,3 tisuće milijardi jena. No, bio je to tek prvi korak. U sljedećem je započeo za Japan do tada neviđeni monetarni iskorak: potjerao je kompletno rukovodstvo japanske centralne banke uključujući i guvernera, i na čelo Bank of Japan postavio bivšeg dužnosnika Ministarstva financija i šefa Razvojne banke Azije Haruhika Kurodu.
Naposljetku, premijer Abe javno se obvezao da će u Japanu provesti temeljite strukturne promjene koje su u toj zemlji odgađane desetljećima. Dao je naslutiti da će se njegova zemlja uključiti u Transpacifičko partnerstvo, program kojim Sjedinjene Države nastoje liberalizirati trgovinu na pacifičkoj hemisferi. To će, međutim, zahtijevati liberalizaciju mnogih sada strogo reguliranih i od konkurencije zaštićenih japanskih industrijskih grana.
Sastavljena od triju cjelina ili poluga - fiskalne, monetarne i strukturne - Abeova ekonomska politika dobila je naziv “politika tri strelice”. Strancima to puno ne govori, ali svi Japanci prepoznaju u tom nazivu staru legendu podrijetlom iz regije Jamaguči, na jugu Honšua, odakle i premijer Abe vuče obiteljske korijene.
Legenda o tri strijele
Legenda kaže da je lokalni vladar negdje sredinom 19. stoljeća zatražio od trojice svojih sinova da svaki odapne po jednu strijelu, što su oni i učinili. Potom im je dao po tri nove strijele i zatražio da odapnu sve tri odjednom, ali oni to nisu mogli. Otac ih je zato podučio: jednu strijelu je lako izbjeći ili slomiti u letu, ali tri odjednom je puno teže, ako ne i nemoguće. Zato treba udružiti snage, ujediniti zemlju, raditi u zajedničkom interesu.
Prva strijela pokosila je guvernera japanske centralne banke, ustoličila je novoga guvernera (toliko o “samostalnosti” centralnih banaka) i donijela dramatične promjene u japanskoj monetarnoj politici. Novi guverner Kuroda najavio je reflaciju japanske ekonomije i objavio iznos inflacije, numerički cilj, kojemu će Banka Japana težiti: dva posto na godinu. Da bi to postigla, centralna banka prionula je odmah zatim neviđenom “štampanju novca” ili “kvantitativnom popuštanju” monetarne politike i takozvanu “monetarnu bazu” ili svoju bilancu - udvostručila!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....