Hoćemo li - i ako hoćemo, zašto ćemo - uskoro kilogram najobičnijih jabuka plaćati i više od 20 kuna? Jesmo li toliko glupi ili smo samo malo gluplji nego što mislimo da jesmo, ili sve to naprosto nema veze s našom glupošću? Pazite, 20 kuna, to je gotovo tri eura, to je gotovo dvaput više od cijene banana i ananasa koje rastu u Africi ili Aziji i tisućama kilometara putuju do naših polica u dućanima. Kako je, dakle, moguće da bi plod jedne voćke uskoro mogao postati luksuz?
Važni poslovi
Oboružani ovim pitanjima, dilemama i fotoaparatom, zaputili smo se u Šarampovo, selo pokraj Ivanić Grada, gdje je tvrtka Gomolava, jedna od naših najvećih tvrtki za otkup, skladištenje i distribuciju voća i povrća, organizirala okrugli stol o “novom modelu organizacije proizvodnje, rasadničarstva, skladištenja i prodaje voća”. Taj novi model OPRSP u kojem se proizvođačima voća nudi vlasništvo u hladnjačama, osmislio je Antun Plivelić (74), zasigurno najpoznatiji veletrgovac voćem.
Simpatični sijedi Srijemac goleme energije i melodičnog la-la-vojvođanskog naglaska, čeka nas između velikih hladnjača i praznih boksova za voće i povrće. Nervozno pocupkuje, popravlja rozu košulju i velike gajbe-kaveze vrijedne 1000 eura. Na njima je, na pomalo rustikalnom logotipu tvrtke, ispisano ime njegova rodnog sela Gomolave, mjesta u kojem su nekoć živjeli vojvođanski Hrvati. Plivelić je Gomolavu, pa susjedno, veće selo Hrtkovce, pa potom i grad Kulu napustio 1977. godine, kada dolazi u Zagreb. S radnim iskustvom od prodavača do komercijalnog direktora zapošljava se u Drogi iz Portoroža, zatim u Voćarsko-vinogradarskoj stanici, a Gomolavu osniva 1997., nakon što se 1989. otisnuo u poduzetničke vode.
I, evo ga, sada, 2012. godine, nakon gotovo šezdeset godina trgovačkog iskustva, još uvijek uzbuđen i “nabrijan” uoči sklapanja važnog posla u kojem za njega već odavno nema tajni. Kad je dobro raspoložen, zna ispričati kako je prije mnogo godina u jednom danu riješio 17 šlepera banana koje su zbog natezanja oko cijene dozrijevale u kontejnerima u riječkoj luci. Ili kako je Austrijancima prodao njihove jabuke nakon što ih je uvezao u box sanducima, prepakirao i prodao im u luksuznijem izdanju. Plivelićeva Gomolava sa 90 zaposlenih danas voćem i povrćem opskrbljuje gotovo sve (njih devet) velike trgovačke lance u Hrvatskoj, godišnji promet im je 100 milijuna kuna.
Čak 150 kooperanata koji proizvode jabuke na oko 300 hektara, Plivelić je pozvao da se udruže i zajedničkim snagama spremno dočekaju ulazak u EU, kada neće biti carina kojima će se moći štititi domaća proizvodnja.
Gomolava svojim kooperantima nudi višegodišnji najam najmodernijih ULO hladnjača pod povoljnim uvjetima (0,52 kune za kilogram spremljene robe, umjesto uobičajenih 85 lipa), a zauzvrat im nudi siguran plasman na tržište, marketing i dobru cijenu. Proizvođači voća tako bi sudjelovali u otplati njegovih 25 posto preostalog kredita (2,8 milijuna eura) kojim je podigao hladnjače, a očekuje se da bi trebali pripomoći i Ministarstvo poljoprivrede te lokalna samouprava.
Revolucionarni model
Ako ovaj model zaživi, Plivelić se nada da bi se na 70.000 kvadrata slobodnog građevinskog zemljišta u Šarampovu mogla napraviti i još pokoja hladnjača uz potporu Bruxellesa. Na okruglom stolu proizvođači jabuka najavili su ulaganje u hladnjače, a mi smo vrebali priliku raspitati se o mogućim skandaloznim cijenama jabuka. No, u očekivanju povoljnog trenutka, netko nas je preduhitrio pitanjem - kako to da jabuka za koju proizvođač dobije 2,5 kuna u otkupu, na kraju u dućanima potrošača košta deset kuna?
- Proizvođači za 1. klasu jabuke dobivaju 3,5 kn/kg, od kojih je 1 kuna subvencija državnog proračuna. Tako otkupljivača jabuka stoji 2,5 kn/kg. Oko tri kune po kilogramu su troškovi veletrgovaca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....