Na nedavno objavljenoj rang listi zemalja u kojima se najbolje govori engleski jezik, međunarodne obrazovne organizacije Education First, Hrvatska je na visokom 10. mjestu od 112 zemalja svijeta. Najbolje engleski govore Nizozemci, slijede Austrijanci i Danci, dok su recimo Švicarci na 25., Talijani na 35., a Japanci na 78. mjestu. Prije dvije godine je Hrvatska bila 14. što znači da je znanje engleskog kod nas sve bolje.
U čemu je tajna, objasnila nam je u Briefingu predstojnica Katedre za engleski jezik Odsjeka za anglistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Višnja Josipović Smojver. Ona kaže kako značajnu ulogu u tome ima duga tradicija znanstvenog i stručnog proučavanja engleskog jezika u Hrvatskoj i sustavnog institucionaliziranog podučavanja i učenja engleskog. Odsjek za anglistiku u Zagrebu je osnovan je davne 1934. godine i danas ima 4 katedre. Godišnje se upiše oko 120 studenata, otprilike toliko ih i diplomira, a interes studenata za upis je uvijek daleko veći nego što ih se prima. Iskusna profesorica ističe kako diplomirani anglisti u Hrvatskoj uglavnom lako nalaze posao, kao učitelji, prevoditelji, ali i u brojnim tvrtkama, javnim i kulturnim ustanovama, medijima...
„Često ljudi kada se natječu za posao za sebe neskromno kažu da perfektno znaju pet jezika. To pokazuje da nemaju pojma što je jezik jer da išta znaju, bilo bi im jasno da čovjek niti jedan jezik, pa ni svoj materinji, ne može znati savršeno i što ga više učiš shvaćaš koliko je kompleksan“, ističe Josipović Smojver koja ne misli da su Hrvati posebno talentirani za jezike niti da smo u prednosti što se filmovi i serije kod nas titluju, a ne sinkroniziraju. Smatra da je znanje engleskog izuzetno važno za poslovni uspjeh pojedinca, ali i cijeloga društva. Otkriva i kako postoji inačica engleskog doggy ili pseći jezik kojim vlasnici pasa, međunarodni Influenceri govore u ime svojih pasa. Sličan je dječjem jeziku, ali je više nazalan jer psi hodaju četveronoške i govorni trakt im je takav da im je meko nepce spušteno pa zvuče nazalno.
„Hoću reći da danas već doslovno svaki pas govori engleski“, zaključuje u šali Josipović Smojver koja se više puta znala začuditi kako nekim zemljama, primjerice u Turskoj, mnogi ljudi pa čak i konobari u dobri restoranima koji svakodnevno komuniciraju sa strancima, ne znaju ni osnove engleskog jezika. No, danas, dodaje, djeca već od najranije dobi sama istražuju digitalne sadržaje i gledaju crtiće na engleskom i tako usvajaju jezik. Današnjim je generacijama, kaže, lakše naučiti engleski, ali su i daleko veća očekivanja po pitanju njihovoga znanja.
„Ne bih se složila da je engleski lakši od nekih drugih jezika. Engleski i francuski su našim govornicima teški po izgovoru jer imaju drugačije fonološke sustave dok je talijanski po tome jako lagan, ne može biti lakši. Svaki naš student talijanskog može doći u Italiju i zvučati kao Talijan. Njemački je težak po svojoj morfologiji jer ima dugačke riječi koji treba popamtiti. Nema lakih i teških jezika. Ako je jezik složeniji na jednoj razini, lakši je na drugoj“, naglašava Josipović Smojver koja se nikako ne bi složila s primjedbom da se Hrvatima, kada govore engleski, čuje tvrdi balkanski naglasak.
„Što fali našemu naglasku? Svaka nacija ima svoj naglasak i danas se u stručnim krugovima na to drugačije gleda i nije više ideal da majmunski oponašamo Engleze. Većina korisnika engleskog jezika danas nisu izvorni govornici i za njih je najvažnije da govore tečnim i međunarodno razumljivim jezikom. Englezi strancima neće zamjeriti što ne govore savršeno engleski nego će se diviti što uopće govore njihov jezik jer oni u pravilu ne uče strane jezike i očekuju da cijeli svijet govori njihov jezik. Ni Amerikanci nam se neće rugati ako imamo diskretni nacionalni naglasak“, tvrdi Josipović Smojver pa nam odgovara u čemu Hrvati najviše griješe kada govore engleski. Njoj su, kaže, najzanimljivije pogreške kada ljudi doslovce prevode idiomatske fraze iz svog jezika pa je tako jedan njezin prijatelj jednom prilikom među Amerikancima pričao kako je dva sata putovao do neke institucije gdje je trebao nešto obaviti da bi došavši tamo shvatio da im je prošlo radno vrijeme pa je rekao: „I got there and kissed the door“. Amerikancima nije bilo jasno zašto bi on ljubio vrata jer oni to tako ne kažu. Toliko su mu se smijali da se na kraju s njima posvađao.
Profesorica Josipović Smojver smatra da je dobro početi učiti strani jezik što prije, već u predškolskoj dobi, dok odraslima koji ga ne znaju dobro, a treba im za posao, savjetuje da upišu neki tečaj. A smatra da uz engleski ima i te kako ima smisla učiti i druge strane jezike.