"Saga beskonačnosti", 23-dijelni filmski serijal koji pripovijeda o naporima poremećenog vojskovođe Thanosa da svemir uravnoteži ubijanjem točno pola svih živih bića, počela je skromno.
Film "Iron Man", početna točka "Sage", morao je opću kino publiku zainteresirati za svog glavnog lika, "milijardera, plejboja i filantropa" Tonyja Starka, kao nijedan drugi "prvi film" dotad.
Da, bilo je dužih filmskih serijala i prije "Sage beskonačnosti" i prvih filmova koji su morali započeti nešto, no nijedan prije "Iron Mana" na svojim leđima nije nosio toliko teško breme - 23 filma međusobno povezana filma u 11 uzastopnih godina.
Situacija je tada za produkcijsku kuću Marvel Studios bila tim gora jer se smatralo da Iron Man ne pripada gornjem ešalonu stripovskih junaka, što je u prijevodu značilo da nije bio dovoljno prepoznatljiv i obožavan da bi garantirao uspjeh. Čak štoviše, mnogi su ga držali superjunakom trećeg reda.
Zadatak da utjelovi Tonyja Starka i Iron Mana dobio je američki glumac Robert Downey Jr., veliki talent kojeg su problemi sa supstancama skoro koštali karijere. Neobičan izbor jer je Downey u godinama prije "Iron Mana" igrao u uglavnom nezavisnim filmovima te nije izgledalo kao da ga komercijalnija strana Hollywooda uopće zanima, a ni da ga Hollywood smatra glumcem koji isključivo svojim imenom može prodati neki film.
No kako to obično biva u filmu, Downey je na audiciji osvojio redatelja "Iron Mana" Jona Favreaua, koji je nakon toga inzistirao da Downey igra Stark te obećavao da će glumac za taj lik napraviti ono što je Johnny Depp napravio za lik gusarskog kapetana Jacka Sparrowa u filmskom serijalu "Pirati s Kariba".
Favreau je rekao da se Downey pronašao u liku jer u Starku vidio sebe, točnije verziju sebe prije liječenja od ovisnosti.
Gledajući unatrag, teško je zamisliti ikoga drugog u toj ulozi i komotno se može reći da je Downey praktički sam na noge postavio "Sagu beskonačnosti" jer se drugi najvažniji lik serijala u njega uključio tek u petom filmu. Riječ je naravno o Steveu Rogersu, odnosno Kapetanu Americi, kojeg je briljantno odigrao Chris Evans.
Marvelova televizijska serija "WandaVision" nalazi se u sličnoj situaciji u kojoj se 2008. godine nalazio "Iron Man" - mora udariti temelje za nešto novo, nešto drukčije. Budući da će serija poslužiti kao svojevrsni šlagvort za četvrtu fazu Marvelovom filmskog svemira te da se nastavlja na događaje iz filma "Osvetnici: Završnica", od nje se, logično, očekuje mnogo.
Je li na tom popisu očekivanja stajalo da će "WandaVision" istovremeno postaviti temelje za četvrtu fazu i dekonstruirati žanr sit-coma? Nije, no autorica serije Jac Schaeffer odlučila se da će priču o bračnim drugovima Wandi Maximoff (Elizabeth Olsen) i androidu Visionu (Paul Bettany) ispričati pomoću žanrovskih konvencija tog popularnog televizijskog žanra.
Priča serije prati obiteljski život Maximoff i Visiona koji se od nečega ili nekoga skrivaju u gradiću Westviewu. Njihovi sumještani ne znaju da su njih dvoje superjunaci, oni ih poznaju kao pomalo neobični bračni par iz susjedstva. Kako priča napreduje, gledatelj zajedno s bračnim parom otkriva da taj gradić također krije neke tajne te da Maximoff i Vision u njemu nipošto nisu sigurni.
U novoj epizodi serijala Polimac preporučuje filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić raspravljaju o povijesti televizije, tajanstvenim likovima i početku novog Marvelovog pripovjedačkog megapothvata.