„Tito zaslužuje trg u Zagrebu, ali zaslužuju ga i mnogi drugi. Hrvatska je izabrala crno-bijelo tumačenje svoje prošlosti bez obzira o kakvim je likovima riječ. Ta vječna tema pokazuje kako su Hrvati nacionalisti vrlo slabi, u strahovima pa tako i od Tita koji je mrtav već više od 40 godina“, kaže u Briefingu povjesničar prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dodaje kako su Hrvati mijenjali imena brojnih ulica, srušili su sve spomenike austrougarskih, kraljevskih i endehaških vlasti, pa tako i sve Titove spomenika.
„To je naprosto način na koji mi vodimo nacionalizam otkako je nacionalizam postao dominantna ideologija. Ista će sudbina od istih ljudi zadesiti i spomenike koje smo izgradili u posljednjih 30 godina. U to možete biti sigurni“, tvrdi Jakovina koji smatra da Zagreb treba dobiti ulicu Aleksandre Zec, koja je postala simbol.
„Mislim da nismo ni počeli govoriti o tome što se događalo 90-ih godina, niti počeli s pisanjem studija o tom vremenu. Pitanje je istražuju li se one točke koji bi trebale pomoći sutrašnjim generacijama da žive bolje i da ne prolaze traume poput onih koji su nekoga izgubili na Sutjesci ili nisu znali grob nekog svoga ubijenog na Bleiburgu. Da se to ne bi događalo, trebamo izaći iz tog modela da je jedno pozitivno, a drugo negativno. No mi živimo u tipu revolucionarne države u kojoj se dižu spomenici svjesni da ćemo ih sutra morati rušiti. Takvo nam je i gospodarstvo u kojem su neki preko noći nepravedno došli do imovine, ali je isto tako mogu lako i izgubiti. Pogledajte Todorića“, ističe Jakovina. Takav obrazac se, dodaje, treba mijenjati željom političke elite, ali to se ne događa.
„Ova je hrvatska legalnim učinila ustaški pozdrav. To je takva politika nacionalizma. Mi smo legalizirali takvo stanje.To će tako ostati“, tvrdi Jakovina.
Hoće li birači ljevice Zoranu Milanoviću do sljedećih izbora oprostiti sporne izjave o obitelji Zec i genocidu u Srebrenici?
„To ovisi o tome tko će mu biti protukandidat i kakve će mu biti druge izjave, posebno u zadnja tri mjeseca mandata. Nemam povjerenje u dobre izbore hrvatskog biračkog tijela. Ako građani koji su izgubili kuće i čekaju dvije godina da im se izgrade, to ne kažnjavaju na izborima, zašto bi se to nekome dogodilo zbog jedne izjave“, naglašava Jakovina. Smatra da u BiH među ljudima nema dovoljno volje za novim krvoprolićem.
„Niti jedan srpski političar iz BiH nema samostalnost odlučivanja bez suglasnosti Aleksandra Vučića. S obzirom na takvo stanje Hrvatska u BIH ne može ništa napraviti bez dogovora s Vučićem. Hrvati ne mogu imati problema u Republici Srpskoj jer ih tamo nema. Nikada se nisu vratili. Hrvati u BiH u mjestima u kojima žive imaju problema s Bošnjacima. Hrvatska bi trebala imati plan što će učiniti ako dođe do problema u BiH koji mogu završiti sukobom. Ako se to dogodi, propast će nam turistička sezona. Pravi problemi Hrvata u BiH se neće riješiti samo donošenjem zakona po kojem će HDZ moći uvijek imenovati člana Predsjedništva BiH“, kaže Jakovina
„Nisam siguran jesu li svi pripadnici Hrvatskog proljeća koje je predsjednik Milanović neki dan odlikovao trebali dobiti odlikovanja. Trebalo je odlikovati one koji su bili zaslužni za Hrvatsko proljeće. Posthumna odlikovanja ne shvaćam. No mi smo izabrali orbanovski pristup prošlosti. Maknuti su oni koji su vodili Hrvatsko proljeće, Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo, i ono je svedeno na ono što se događalo na marginama“, govori Jakovina.
Odgovara i na pitanje zašto se u javnosti ističe da je Hrvatsku prvi priznao Vatikan 13. siječnja 1992. godine, kada je to od zapadnih zemalja Island učinio još 19. prosinca 1991. godine?
„To je tobože trebalo nas približiti Svetoj Stolici. Stvorio se mit i oko njemačkog priznanja koje se dogodilo istoga dana kada su nas priznale i druge zapadne zemlje. Što je zemlja nerazvijenija, to je mitova više“, zaključuje Jakovina.