Više od dvadeset godina od završetka rata na Kosovu zemlja je duboko podijeljena na nacionalističkoj osnovi. Ta tema više ne zanima 57-godišnjeg Slavišu Stojanovića, ni 55-godišnjeg Mentora Hoxhu.
Dvojicu sugrađana, jednog srbijanske, drugog albanske nacionalnosti spojila je ljubav prema napuštenim psima. Slaviša i Mentor prije nekoliko godina odlučili su kako ih teme nacionalnosti nimalo ne zanimaju, već da bi svu svoju energiju trebali potrošiti na zbrinjavanje pasa u nevolji.
"Za nas to nikad nije bio problem. Ja sam Srbin, on je Albanac. Što bi se reklo, pronašli smo se. Jedan drugog nazivamo braćom, a naše nacionalnosti nikad za nas nisu bile problem. Zajedno jedemo, pijemo i radimo cijelo vrijeme", kazao je Slaviša.
Zajedničkim naporima suosnivači azila brinu za sve napuštene životinje na području Gračanice, ali i šire. Kažu kako ih nazivaju ljudi sa šireg područja, a oni nastoje zbrinuti sve pse koje mogu. Iako su im sredstva za zbrinjavanje tanašna, nadaju se pomoći države i privatnim donacijama. Do tad će nastaviti jedino kako znaju - zajedno.
"Naše su osobnosti jednake, kao da nas je rodila ista majka. Lako se složimo oko svega, nit je on nacionalist, niti sam to ja", kazao je Mentor i dodao da je njihovo sklonište imalo povoljan utjecaj na zajednicu. "Naš projekt je potaknuo pozitivne promjene u našem društvu. Ljudi su promijenili svoj stav prema napuštenim psima, a osvijestili su i važnost sterilizacije pasa", dodao je 55-godišnjak.
Mentor i Slaviša nastoje pomoći svim životinjama, a usput pomažu i u zacjeljivanju dubokih rana između naroda. No ponekad ne mogu ništa, čak ni kad je u pitanju njihova vlastita obitelj.
"Moji zetovi se naljute. Imam dvije kćeri i obje su udane. A ja im svima kažem - imaš svoj posao, svoj život. Zašto da svaki dan provedem sam sa ženom? Ja sam svoj čovjek, nitko mi ne može reći što da radim", jasno je poručio Slaviša.