U popodnevnim satima subote, u srcu Peristila, građani našega malog mista oprostili su se, uz taktove Ringišpila, od čovjeka s mjesecom u očima – neprikosnovenog Đorđe Balaševića, piše Slobodna Dalmacija.
Panonski mornar, ljudina i čovjek s velikim č, otplovio je u neke druge svijetove i sada s djedom ore nebeske njive. Neki novi, a i stari klinci sa suzama u očima, s fanovima kluba OPTIM(isti) uputili su posljednji pozdrav čovjeku zbog kojeg su i loši đaci zavoljeli poeziju.
- Jučer kada je umra, osjećala sam se ka da je umra dio mene. Bila sam na svakom koncertu u Splitu i imala sam priliku upoznati ga osobno. Ljudi obično kažu da kada upoznaš svoje heroje da se razočaraš, ne samo da me nije razočara nego sam ga još više zavoljela. Kad me pitaš koja mi je njegova pisma najdraža to je ka da me pitaš koje od svoje dice volin najviše. Vadio me iz ponora kad sam bila u najdubljem očaju, a dizao u nebesa kad sam bila radosna – kazala je mlada Splićanka Lara Brkić.
Mario Glavović, došao je iz Dugog rata kako bi po posljedni put upio atmosferu svog omiljenog autora.
- Obožavao sam Oliveru. Svi mi u životu imamo jednu Oliveru i sretni smo ako ostane uz nas. Ja nažalost nisam bio te sreće i ona je otišla u Zagreb i udala se za drugoga. Kada je umro, sjeo sam na balkon raspalio "Oliveru" i ridao dobrih pola sata, a na koncertu sam bio u Puli, Splitu i Novom Sadu – kazao je Glavović, obuzet emocijama.
Da su emocije zeznute, slaže se i starija gospođa Maja Tomulić koja je kroz suze ispričala svoj doživljaj svima omiljenog pjesnika.
- Došla sam čak iz Rupotine,a nikom nisan rekla da ću doć, ma niko mi ni ne triba. Jučer sam gledala koncert, a suze su išle same od sebe. Kad je zapjevao pismu "Cirkus odlazi" i moj muž je zaplakao. Malo je takvih ka on, nema te pisme koja u meni ne izazove emociju – zaključila je vidno shrvana sugovornica.
- Kad san jučer čula vijest, u meni je buktila lavina emocija. Kad bi bila loše uvik bi me uzdiga lukavi "Boža zvani pub" i simpatični grintavi "Namčor". Kad sam uvatila samu sebe da gledan krive stvari u životu zapjevušila bi pismu o Vasi Ladačkom koja bi me vratila među zemljane, a kad san se tila osjetit posebno pustila bi "Ljerku" i razmišljala da u haljini boje višanja klizim Korzom. Moja ljubav prema njegovom svaralaštvu počela je još prije 12 godina kad san na igralištu ka mulica s najboljom prijateljicom zaslipljena puštala "Prvu ljubav" i "Malu garavu". Čak san se i opiturala crno zbog te prigode – kroz sjetan smijeh rekla je za Slobodnu Dalmaciju Klaudija Čerina.
- U svakon slučaju iako nismo više klinke i volimo skupe stvari, još dugo će bit light motiv naših pijanki, druženja i samovanja jer on i njegove pisme su bezvremnske. A neki novi klinci će i dalje s guštom slušat plodove Đoletova stvaralaštva. Počivaj u miru Panonski mornaru! – objašnjava Klaudijina prijateljica Marijeta.
Što dodati, osim da smo njega jednostavno svi voljeli...
