Viktor Šimunić (29) dečko je na svom mjestu. Kad njegovi susjedi Zagorci to kažu, valja im vjerovati. Znaju ga odmalena. A nisu ni skloni komplimentirati svoje.
- Borac je za pravdu, ako treba i glavom u zid - kažu.
Živi s roditeljima u obiteljskoj kući iznad Stubičkih Toplica, iako spada u Oroslavje.
- Mi smo Črnomerec Zagorja - kaže otac Krešimir i nudi nas rakijom. Domaćom tropicom, Viktor ju je pekao. Majka Ivanka ispekla je kiflice sa sirom. Viktor ne zna ni kavu skuhati, ne pije ju. - Za silu bum ju skuhal. Ali bolje ne.
Na imanju hrane svinje, kokoši i zagorske purane, na zimskom se suncu sunčaju dvije mačke.
Viktor je zbigecan. Pravi yuppie u crnim trapericama, košulji i sakou. Na reveru bedž "Zagorje - bajka na dlanu". Ovih je dana stalno u pripravnosti za kamere, nema tko od medija ne dolazi.
Osjeća li se kao zvijezda?
- Ne. Jučer me ispred USKOK-a dočekalo kamera koliko ih u životu nisam vidio. Bilo mi je neugodno da me ljudi, koje nikad u životu nisam vidio, tako dugo čekaju, dok ne završim razgovor - objašnjava to i izgleda posve iskreno. Kaže da se nikad ne predaje.
- Lupe me neke stvari po glavi, ali zdignete se i idete dalje.
Otkad je Viktor javno obznanio da ga je predsjednik zagorskog HDZ-a, Žarko Tušek, u pokušaju političkog potkupljivanja, pitao "Kaj bi ti štel biti?", majka Ivanka nema sna. Nije joj svejedno.
- Bojim se za njega. Koja majka ne bi? Kad je to izašlo u javnost, bilo mi je strašno, ali danas je već lakše. Znam kakav je i znam da je to morao napraviti, inače ne bi bio miran. Ali, domaći su to ljudi, Žarko stanuje 1,5 kilometara odavde - umorno izgleda gospođa Ivanka. Bolesna je, ide na terapije u Toplice.
Rođeni ljevak
A znala je, kaže, otkad je bio mali, da je Viktor pravdoljubiv. I uvijek u nekoj akciji. Telefon se ne prestaje prigušeno javljati. Prvi put u životu morala je isključiti zvuk, staviti ga na vibraciju.
- Više je Viktor imao sati izvanškolskih aktivnosti, nego onih školskih. Išao je na zbor, svirao u crkvenom zboru bas gitaru i saksofon, svirao u lokalnom KUD-u, bio u DVD-u... Tko će se sjetiti svega. A prohodao je s devet mjeseci. Imao je zdravstvenih problema, odlazili smo svaki dan na terapije na zagrebački Goljak. Dijete nema željeza, alergičan, kuhala sam mu pileća jetrica, štrukle - priča nam majka.
U Zagrebu se počeo školovati iste godine kad je majka dobila karcinom štitnjače. Zaposlio se u pizzeriji Oro Goro, prao tanjure za besplatnu pizzu i Coca-Colu. Dogurao je do pizza majstora.
- Nije trebao raditi, ali on je tako htio, imati svoj novac. Rekli su mi da će mu biti teško jer je rođeni ljevak, ali osam godina je ostao u toj pizzeriji - ponosna je majka na sinovu upornost.
Upisao je informatiku, ali i nastavio raditi u pizzeriji.
Politika?
- Kao klinci smo se zezali da ću ja biti gradonačelnik Gornjeg Oroslavja, a prijatelj moj zamjenik. Nije nam se sviđao glazbeni program za Dan grada pa smo spremali odcjepljenje - smije se Viktor. O politici nije razmišljao.
U pizzeriji je vikendima zarađivao dovoljno da može putovati i putovanja su mu postala strast.
Kad je krenuo u školu, nije mu bilo jasno zašto se ne čita zdesna nalijevo jer mu je to bilo prirodno.
- Volim i plesati. Valcer mi je najdraži. Iako mi je kao ljevaku zeznuto na plesnom podiju. Oslanjam se da cura zna dobro plesati, a ja se budem uklopil.
Živi s roditeljima jer je to "u našem kraju normalno da stari ostaju dole, a mladi, kad se ožene, odu na kat kuće".
- Ne bih ni oca mogao ostaviti tu samoga, na imanju.
O ljubavi ne priča, samo kaže da se "spekel".
Dok sjedimo u otvorenom dnevnom boravku s kuhinjom, otac Krešimir na televiziji gleda Vijesti. Govore o ostavci Žarka Tušeka, koju će danas podnijeti.
Ovo je najveća turbulencija u njegovu životu.
- Kad sam vidio neke tekstove, gdje me poznati novinari brane od vlasti, dođe mi da se rasplačem - kaže.
Gleda i on vijesti. Nije ih dosad stigao puno pogledati. Izgleda umorno, možda i tužno.
Romantičan je
- Idem iz sata u sat, iz poziva u poziv, javljam se svim medijima, a kad počnu svi dnevnici, odgovorim baš na svaku poruku koju dobijem. Tko god je našao vrijeme i uložio trud da mi bilo što napiše, zaslužio je da mu barem velim hvala - govori.
Lani je bio izborni kandidat s platforme Stranka s imenom i prezimenom-Fokus-Pametno. Bio je posljednji na listi, ali dobio je više od 500 glasova. Još ne zna hoće li na izbore.
Viktor je telekomunikacijski tehničar, ima "malo manju plaću od zagrebačkog prosjeka". Na povratku iz USKOK-a, u koji je odnio snimku i screenshotove razgovora i poruka razmijenjenih s Tušekom i gradonačelnikom Oroslavja Emilom Gredičakom, usput je stao spojiti internet ljudima kojima je to obećao.
Za sebe misli da je romantičan. Kupuje cvijeće, a da priređuje večeru, bile bi to kozice s nekim talijanskim umakom.
- Kad pročitam tekst u kojemu me ljudi pohvale, dobro se osjećam. Iako, nikad se nisam dvoumio hoću li izaći s tim van ili ne.
Prije dvije godine preživio je strujni udar, poslije toga otišao u Černobil.
Kad ima vremena, piše putopise iz Sjeverne Koreje, Kine, Černobila, Jordana, Kube i Rusije.