Djeca su otišla u svijet, a suprug je umro. Ni tada, a ni nakon nakon što ju je oduzelo pa se kretala po kući uz pomoć stolice, pa niti nakon što je takva prevalila devedesetu, baka Marija Žagar nije se dala iz svojega Gornjeg Kosinja. Tu se rodila, tu će i umrijeti, govorila je, želeći počivati uz svojega muža i prerano umrloga sina na mjesnom groblju. I ispunili su baki tu posljednju želju, prošloga četvrtka u 15 sati. Župnika Peru po uskom je putu dopratio čovjek iz sela koji je nosio raspelo, a na ulazu u mjesno groblje čekale su ih dvije bakine kćeri, nekoliko daljnjih rođaka i susjedi, ukupno 20, najviše 30 ljudi. Nakon ispraćaja bakine duše u nebo i polaganja njezina tijela u raku, dvojica su ostala zatrpati zemljom jelov smeđi kovčeg, drugi su se...