Na film "Spectre" smo pomalo zaboravili, kako i ne bi kad je snimljen još 2015. kao 24. izdanje franšize o Jamesu Bondu. Nju je začela kompanija Eon Productions, osnovali su je 1962. Albert R. Broccoli i Harry Saltzman, producenti danas već legendarnog "Dr. Noa", kao prvog u nizu ekranizacija popularnih romana sir Iana Fleminga.
Saltzman se prvi "izblendao“ iz tog partnerstva, još 1975., iako je on formalno kupio prava na taj Flemingov bestseler, prepuštajući firmu obitelji Broccoli: kako je Broccoli stariji umro 1996., preuzeli su je njegova kći Barbara Broccoli i pastorak Michael G. Wilson, sin njegove supruge Dane iz prvog braka. Njihova imena vrijedi upamtiti, jer je malo suvremenih holivudskih producenata koji su tijekom godina povlačili tako rizične poteze a da zapravo nikad nisu pogriješili. Mijenjali su redatelje, najprije vrlo ziheraški, no zatim su se ohrabrili i počeli surađivati s oskarovcima kakav je bio Sam Mendes.
Kad se Pierce Brosnan činio idealnim Jamesom Bondom, koji je tu ulogu mogao igrati u bar još dva-tri filma, njima se on činio prestarim i zamijenili su ga Danielom Craigom, svojevrsnim prototipom londonskog huligana. Izdržali su pravu medijsku hajku, no na kraju se pokazalo da su bili u pravu jer je "Casino Royale" iz 2006., Craigov prvi film u kojem je glumio Bonda, zaradio nešto preko 600 milijuna dolara bruto, što je dotad bio najbolji financijski rezultat franšize (dakako, ukoliko se ne računa inflacija; ukoliko da, "Goldfinger“ i "Operacija Grom" su i dalje bez premca).
Flashback na početku
"Spectre" nije baš dobro ostario, jer i dalje najbolje pamtimo uvodni spektakularni dio koji se odigrava za Dana mrtvih u Mexico Cityju. Tek da podsjetim što se zbilo kasnije: Bond se dao u potragu za svojim ljutim neprijateljem Ernstom Stavrom Blofeldom (glumi ga neizbježni Austrijanac Christoph Waltz), usput doznajemo da su njih dvojica zajedno odrasli, naime, Blofeldov otac bio je Bondov privremeni skrbnik, ali to nije trajalo predugo, a 007 usput upoznaje i psihijatra dr. Madeleine Swann (Léa Seydoux), koja radi u privatnoj klici u švicarskim Alpama.
Blofeldov utjecaj zbilja je bio poguban, ne samo da je skrivio smrt M (Judi Dench), šefice britanske obavještajne službe MI6, Bondove zamjenske majke, nego je orkestrirao i ubojstvo Vesper Lynd (Eva Green), kobne ljepotice iz filma "Casino Royale“, za kojom tajni agent i dalje pati. "Spectre“ završava djelomično predvidljivo, Blofeld ostaje bez oka i završava u najstrože čuvanom zatvoru MI6, ali nije baš očekivano da se spetlja s Madeleine, koja ispada žena njegovog života. Sve takve veze nisu završavale dobro, prisjetite se "U službi njenog veličanstva“ i Diane Rigg, te već spomenutog "Casina Royale“ i Eve Green. Ovo u filmu "Spectre“ zbilja sliči klasičnom happy-endu.
Novi "Bond“ efektno naslovljen "Za smrt nema vremena“ započinje flashbackom u kojem se pokazuje kako je mala Madeleine upoznala novog glavnog negativca, Lyutsifera Safina (oskarovac Rami Malek), no to ne traje predugo, radnja se pomiče u razdoblje nakon kraja "Spectrea“, Bond i njegova dragana žive na jugu Italije u Materi (u vrijeme snimanja bio je to europski grad kulture, prije no što je titulu predao našoj Rijeci i irskom Galwayu), tajni agent još pati za Vesper i odlazi joj na grob, što Madeleine živcira, no kad se nakon toga nađu u unakrsnoj vatri, Bond je optuži da ih je ona izdala i otpravi na vlak bez povratne karte. Zatim se povlači iz špijunskog biznisa, živi samozatajno na Jamajci (omiljenom boravištu Iana Fleminga), sve dok ga pet godina kasnije ne pozove Felix Leiter (Jeffrey Wright), njegov prijatelj iz CIA-e, i moli ga da mu pomogne locirati nestalog znanstvenika Valda Obručeva (David Dencik): taj je u MI6 razvijao biološko oružje zvano "Projekt Heraklo“ zasnovano na nanorobotici, koje se prenosi dodirom. U trenu bi mogli biti zaraženi čitavi kontinenti (ideja nema veze s korona virusom, jer je scenarij napisan dvije godine prije izbijanja lanjske epidemije), što je već kao koncept najsmrtonosnije oružje ikad izumljeno.
Barbara Broccoli i Michael G. Wilson opet su se pokazali kao pravi inovatori, najprije su kao redatelja angažirali Dannyja Boylea iz "Trainspottinga“ i Oscarom nagrađenog "Milijunaša s ulice“, no kad se suradnja pokazala nemogućom, opredijelili su se za Caryja Jojija Fukunagu (serija "Pravi detektiv“), prvog Amerikanca (istina azijskih korijena) pripuštenog u franšizu.
Podjednako važno, kad je Phoebe Waller-Bridge (serije "Fleabag“, "Ubijajući Eve“) postala zvijezda na dodjeli nagrada Emmy, ponudili su joj posao koscenarista, odmah uz veterane franšize kao što su Neal Purvis i Robert Wade. Njoj vjerojatno možemo zahvaliti što su ženski likovi tako istaknuti, na primjer, nakon što se Bond povukao iz MI6, broj 007 dobila je žustra tamnoputa agentica Nomi (Lashana Lynch), koja ni u jednom trenutku ne odustaje od svojih prava. Čim se Bond vrati u službu i dobije natrag svoj broj, nju zanima hoće li sada biti agentica 008, a možda izbori i neki manji broj.
Odlična je pak epizoda agentice CIA-e Palome (Ana de Armas), koja se izgovara da je imala prekratku obuku da bi parirala Bondu, no on je impresioniran njezinom snalažljivošću. U jednoj sceni ona mu donese smoking i gleda ga kako se presvlači, sve dok je Bond ne zamoli da se okrene. Takve smo scene dosad već vidjeli na filmu, ali su odnosi spolova bili obrnuti: muškarci su pokušali virkati na žene koje se presvlače. I Eve Monepenny (Naomie Harris) kao da je u međuvremenu sazrela, isprva se htjela dokazati na špijunskom bojištu, no sada je shvatila da i posao u uredu nudi bezbroj prednosti.
Rafinirani odnosi likova
"Za smrt nema vremena“ prilično je nemilosrdan film, što je priprema za šokantnu završnicu. Najprije strada čitava tajna organizacija koja je Bondu bila za petama, zatim mu pogine najbolji prijatelj, a ostaje i bez glavnih neprijatelja. Odnosi među likovima su rafinirano produbljeni, Bond i M (Ralph Fiennes) napokon su počeli funkcionirati kao tim (Bond mu u jednom trenutku tepa „dragi“), oko Madeleine i njezine kćeri Mathilde (Lisa Dorah-Sonnet) isprepletena je neobična mistika, a Safin je jedan od rijetkih Bondovih negativaca koji se zastrašujuće poigrava emocijama.
Cary Joji Fukunaga pokazao se na razini povjerenog mu zadatka, nije baš lako rukovoditi spektaklom koji kao da je sačinjen iz tisuću djelića i realiziran je na dvadesetak lokacija, pa mu se donekle može oprostiti što je narativno donekle zapustio film: taj traje 163 minute, a glatko je mogao biti bar dvadesetak minuta kraći. No mnogim se "Bondovima“ može uputiti taj prigovor, osim naravno "Skyfallu“ koji i dalje ostaje najbolje novije ostvarenje franšize. "Za smrt nema vremena“ svakako je najšokantnije, a kako će se Barbara Broccoli i Michael G. Wilson izvući iz tjesnaca u koji su se sami satjerali (o tome više kad pogledate film), valjda ćemo uskoro saznati.