Bivši karlovački specijalac Mihajlo Mišo Hrastov, osuđen zbog ratnog zločina, odnosno ubojstva 13 i ranjavanje dvojice srpskih rezervista koje je ranije zarobio na Koranskom mostu 1991. godine, večeras je u Karlovcu dobio veliku podršku od predsjednika Zorana Milanovića.
Predsjednik je u grad na četiri rijeke došao na poziv njegovih suboraca koji su predstavljali monografiju o njihovoj postrojbi SJP Grom, pa se, iako ga nigdje nije spomenuo imenom, osvrnuo na njegov slučaj - ne braneći kazneno djelo ili komentirajući presudu, već govoreći o brojnim milijunskim tužbama koje su od Republike Hrvatske uslijedile prema Hrastovu kojima regresno žele naplatiti ranije isplaćene odštete Hrastovljevim žrtvama.
Stavljajući naglasak na ovu temu i obraćajući se brojnim karlovačkim veteranima, rekao je da će se "osvrnuti na jednu stvar o kojoj je već govorio prije nekoliko mjeseci, međutim, nitko se na to nije osvrnuo, a tiče se vas i nekih drugih postrojba Hrvatske vojske i specijalne policije".
"Mrcvarenje"
- Rat je težak i krvav, posebno kad u njega idete bez organizacije, kad iz policije stvarate vojsku i kad se borite protiv neprijatelja koji je jači ili naoružaniji tvojim oružjem i ima startnu prednost, igra s nekoliko igrača više na istom terenu. Događaju se greške i kršenja ratnog prava. Mi smo pravna država i ponašali smo se u datim okolnostima dobro. Za zločin je propisana kazna, ali postoji razlika između kazne i zlostavljanja i mrcvarenja. Imamo više ljudi, o tome sam razgovarao s ministrom Medvedom i konzultirao se da li da ovo kažem ili ne, jer ne želim njemu zagorčati život jer on od sebe daje koliko može ali ne može sve, potrebna je akcija drugog tipa, rekao je Milanović, pa upitao: Je li normalno da država koja kažnjava i treba kazniti one koji su počinili ratne zločine 25 godina nakon rata, kao za auto kasko odgovornost iste ljude tereti financijski iznosima od više milijuna kuna?
Svima u publici bilo je jasno da se ovo odnosi na Hrastova, pa su mu zato i snažno aplaudirali.
- Ja znam da ovo što govorim svima neće dobro leći, zato ću biti vrlo jasan i ponovit ću, da me ne hvataju za riječ, mogu za rogove, za riječ neće. Dakle, to je situacija koja traži koordiniranu i visoku političku akciju. Potpuno čiste savjesti, ako si kriv kažnjen si, ali kazna ima svoju granicu i ne smije se pretvarati u zlostavljanje. Što da ljudi koji su već odgovarali za svoje grijehove rade, da opljačkaju banku? To ne može riješiti nijedan sam ministar niti DORH, jer dolaze u situaciju da i oni krše zakon, to može oprezno, sućutno, inteligentno riješiti predstavničko tijelo i hrvatska Vlada, ako hoće, a siguran sam da hoće. Ne smijemo pogriješiti da se ponašamo kao zadnji naivci, poručuje predsjednik.
"Zločini se događaju"
- Zločini se događaju, imali smo i tu epopeju i katastrofu s Hagom koja je na kraju završila i sretno za nas, ali uz visoku cijenu i lekciju. Što rade Amerikanci sa svojim vojnicima, doduše, oni su svjetski policajci, kada ti vojnici pređu onu granicu - sude im američki vojni sudovi! Da li ih natjeraju da i njihovi unuci prodaju svoju šljivu i njivu? Ne! Dakle, imaju određenu vrstu sigurnosti, da će kad pređu crtu, ne baš svaku crtu, država ipak stajati iza njih, pravedno će ih sankcionirati, ali ih neće zlostavljati. Mislim da smo se dobro razumjeli - naglasio je predsjednik Milanović.
Ovakvih, kaže, slučajeva ima puno, "pravda je podijeljena, Hrvatska nije bježala od toga, u rat se ne ide kao u autoškolu, to je nije obični građanski ugovor, to je savez i kalež vjere i povjerenja u kojem netko riskira svoj život, u kojem može ugroziti tuđi život, život neprijatelja i kad se to dogodi treba pravde. Ovdje više nema pravde, to je potrošeno".
Ponovio je da je o ovome razmišljao i razgovarao s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom, "koji radi ono što može, ali zakon ga tu ograničava, a zna se tko i kako može promijeniti hrvatske zakone, a mi smo država vladavine prava, članica EU, saveza zapadnih država, koji je branjen u povijesti, dok još nije postojao, upravo na ovim prostorima, i obranjen je".
- Tu smo, borimo se za svoj ponos, ne pretjerano gorljivo nego racionalno i svjesni da smo prošli kroz lekciju kroz koju nije prošao niti jedan moderan europski narod. Nismo to tražili ali to sad imamo, to je iza nas, zaključio je predsjednik, pa dodao da se osjeća i pomalo ponizno, a "riječ je to koju koristi vrlo rijetko i oprezno", jer je pred ljudima koji su u vrijeme dok je on završavao studij i mnogi od onih u hrvatskoj politici, "nosili glavu u torbi ali su im oči vidjele daleko i vidjeli su istinu, tu vodu duboku".
