‘Jedna Putinova rečenica bila je vrlo znakovita, tu je on otkrio s kime bi stvarno pregovarao...‘

U današnjem Facebook live Q & A -u razgovarali smo s našim novinarom Vladom Vurušićem, koji otpočetka prati ukrajinsku krizu, a onda i rusku invaziju. Vaš interes pokušali smo sažeti najzanimljivijim pitanjima koje ste postavili.

Putin je propast Sovjetskog Saveza nazvao najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća. Je li ovo pokušaj njegove obnove?

Sigurno je da Putin sve ove 22 godine žali za imperijalnim vremenima i vremenima Sovjetskog Saveza jer Sovjetski je Savez na jedan način i bio inačica bivše ruske imperije. Vladimir Putin sada tvrdi da ovo nije pokušaj obnavljanja SSSR-a, no vjerovati njemu na riječ sada je veoma sklisko i naivno. Od samog dolaska Putina na vlast traje ta priča o obnavljanju Rusije kao velesile. Jedno se vrijeme to htjelo postići kroz suradnju sa Zapadom da bi se Putin sa svojom kremaljskom klikom najzad pretvorio u alternativu, kako se u Rusiji voli reći - kolektivnom Zapadu. Ekipa oko Putina je shvatila da Rusija ne može biti velesila ako ne kontrolira dobar dio zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Nemojmo zaboraviti ni rat u Gruziji te da su i Gruziji otete dvije njihove pokrajine.

Postoji li sada diplomatski izlaz iz ove krize?

Sad kad je rat počeo, pojavljuju se svakakve informacije. Sjetimo se, Zelenski je Putinu ponudio razgovore, Putin je prihvatio, kazao da može poslati delegaciju u Minsk, da bi zatim u produžetku te ponude pozvao ukrajinsku vojsku da izvrše državni udar te da smijene kijevski režim. Dakle, zna se s kim bi onda pregovarao. Lavrov, jučer, u svojoj licemjernoj izjavi kaže da ovo što sada gledamo nije invazija - nego prilika ukrajinskom narodu da izabere svoju vlast. Kao da Ukrajina dosad nije provela nekoliko izbornih ciklusa, što parlamentarnih, što predsjedničkih. Vlast se, u međuvremenu, mijenjala i svaki put mirno prenijela. U svakom slučaju, potrebno je prvo uspostaviti primirje - a iz ove je situacije teško govoriti kako do istog može doći.

Što će se dogoditi kad i ako Rusi zauzmu Kijev?

Postoje dva scenarija: ako Putinu uspije ovaj Blitzkrieg, ako zauzme Kijev i veći dio Ukrajine, onda je u momentumu, dobiva na snazi. Mi već vidimo da je on u to, donekle, uvjeren. Primjerice, jučer je prijetio i Švedskoj i Finskoj da im ne pada na pamet ulazak u NATO. Ako Putin uspije u Ukrajini, Gruzija i Moldavija, koje se također postepeno okreću NATO-u, mogle bi biti sljedeće na repertoaru. S druge strane, ako Kijev ne padne onako brzo kako se Putin nada, ako se ovaj rat pretvori u novi Afganistan, a Kijev u novi Vukovar ili Staljingrad - onda se situacija drastično mijenja. Evo, prvi podaci govore da su prva dva dana rata Rusiju koštali 5-6 milijardi dolara. Može li Rusija izdržati rat koji toliko košta? I kako će reagirati ruska javnost kada počnu stizati kovčezi mrtvih ruskih vojnika?

Jučer je svijet prenio Putinova upozorenja Finskoj i Švedskoj u slučaju ulaska u NATO. Smatrate li da bi ova ionako komplicirana situacija mogla dodatno eskalirati?

Putin je sada pun sebe i on se, kako vidimo, ne štedi na prijetnjama. Finska, Švedska, Balkan, sve je na nišanu. Znamo da Rusi ne žele niti Srbiju niti Bosnu i Hercegovinu u NATO-u. U slučaju da Putinu dobro krene u Ukrajini, a nadamo se da neće, Europa će imati velikih problema. Nemojmo recimo zaboraviti ni povijesni animozitet između Rusije i Finske...

Je li reakcija Kine bila očekivana, u smislu nekakve nježne političke potpore Moskvi?

Ima onih koji tvrde da Kini ovo ide na ruku te da su Kinezi samo čekali intervenciju Rusa da bi imali opravdanje vlastite invazije na Tajvan. No, s druge strane, valja primijetiti sljedeće: jučer je bio sastanak Vijeća sigurnosti - na temi Ukrajine, Kina je bila suzdržana, uz Indiju i Ujedinjene Arapske Emirate, zemlje koje nisu stalne članice Vijeća sigurnosti. Svakako je veoma interesantna činjenica da je Kina bila suzdržana. Zanimljivo je i da neki ruski analitičari tvrde da ovo što Rusija sada prima od Kine - i nije prava podrška i da se Rusiju pušta da se sama obračuna sa svijetom. Važno je reći i da ovaj rat može Rusiju pretvoriti i u vječnog kineskog taoca. Rusija će sada svoj plin i naftu prodavati Kini, no Kina ima i svoju naftu i svoj plin, a veliko je pitanje kako će onda Rusi prodavati sirovine po tržišnim cijenama - s obzirom da je jedini kupac Kina.

Zašto je Putin odlučio napasti Ukrajinu tijekom administracije Joea Bidena, a ne dok je Donald Trump bio predsjednik?

Okolnosti su bile drugačije. Može se postaviti i sljedeće pitanje - zašto je Putin čekao svih ovih osam godina, od aneksije Krima 2014.? Neki se ruski analitičari pitaju zašto Putin nije u invaziju krenuo odmah nakon aneksije Krima. Tada je Ukrajina bila u potpunom kaosu, a sigurno bi i veći broj Ukrajinaca drugačije dočekao Ruse. U međuvremenu se dosta Ukrajinaca, kako oni to kažu, 'ukrajiniziralo' - i to upravo zahvaljujući agresivnoj, ponižavajućoj ruskoj politici. Mnogi su aneksijom Krima shvatili da ih Rusi tretiraju kao potpuno neravnopravne. Valja se, jasno, sjetiti i da su odnosi Putina i Trumpa bili malo drugačiji. Dolaskom Bidena na vlast, Amerikanci su se vratili na pozicije koje je prema Putinu njegovao Barack Obama.

Je li Putin računao na razjedinjenost Europe i SAD-a u reakciji na invaziju Ukrajine?

Sigurno da! Do same kulminacije invazije, europski su političari davali različite izjave. Sjetimo se da je tu iskočila Mađarska, a mnogi su se pitali i zašto Nijemci šute. Putin je čitavu invaziju na Ukrajinu pravdao potencijalnim ulaskom Ukrajine u NATO. No, pričamo o Ukrajini kojoj je dio teritorija anektiran, u kojoj postoje dvije paradržavne tvorevine... NATO ne prima u svoje članstvo tako podijeljene zemlje koje imaju potencijal da destabiliziraju Savez. U NATO se, uostalom, može ući samo u slučaju da se postigne konsenzus svih 30 zemalja. Sjetimo se slučaja Makedonije koja samo zbog grčkog glasa nije primljena u Savez onda kada su primljene Hrvatska i Albanija - nego šest, sedam godina kasnije. S druge strane, ovaj je napad na jednu suverenu zemlju kakva je Ukrajina izveden tako hladno i bezočno da europskim zemljama nije bilo druge nego da se zajednički stisne u reakciji. Djelomično i zbog straha da bi isti scenarij, danas-sutra, mogle gledati i unutar svojih granica, u svom dvorištu.

Koliko je ukrajinski narod politički homogen u ovoj situaciji?

To je dobro pitanje. Prema nekim istraživanjima, govorilo se da u Ukrajini ima sigurno 20 posto onih koji bi ruske tenkove dočekali s cvijećem. No, u osam godina od aneksije Krima, mnogo se toga promijenilo. Evo, nedavno smo u Jutarnjem listu imali intervju s ukrajinskim književnikom Oleksandrom Irvanecom koji je rekao da su Ukrajinci polako postali svjesni svoje države. Da su postepeno shvaćali da je to mjesto gdje se mogu realizirati. Ukrajinci su dizali ljestvicu svijesti o vlastitom identitetu recipročno ruskom državnom prijeziru. Osvrnimo se i na poruke koje stižu iz Moskve koje izrazito podsjećaju na retoriku koju smo slušali i mi ovdje, za Domovinskog rata. Te da su na vlast stigli povampireni neonacisti, da je riječ o ratu koji ima zadaću zaštititi nejač, itd. Riječ je o potpuno istoj ili veoma sličnoj retorici. Spomenimo ovdje i da je Zelenski Židov, koji je dio obitelji izgubio u Holokaustu te da mu je djed bio jedan od boraca u Crvenoj Armiji.

Smatrate li da je ovom situacijom sada ugrožena sigurnosna arhitektura Europe, pažljivo građena nakon užasa Drugog svjetskog rata?

Sigurno jest! Sjetimo se, prije ovog mi smo imali još dva velika geopolitička potresa - kraj Hladnog rata, a onda i raspad Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, pa zatim i nastajanje velikog broja novih država. Europi je sada potreban 'novi Helsinki', konferencija kojom bi se hitno opisali novi mirovni alati i sigurnosni mehanizmi funkcioniranja. Ovo što je sada napravio Putin pokazuje da taj čovjek Europu želi vratiti u vremena Hladnog rata. On je ovim pokazao da je političar s kraja 19. i početka 20. stoljeća - odnosno da nije suvremeni politički autoritet, da razmišlja u kategorijama blokovske podjele, željeznih zavjesa i da ima jedan hladnoratovski mentalitet koji Europu može koštati velikih problema.