- U pubertetu kada krenu promjene na tijelu, transrodna osoba počne najviše osjećati rodnu disforiju. Tako je bilo kod mene. Tek kasnije sam se outao, tek na početku fakulteta kada sam shvatio da ima još ljudi poput mene. Napokon sam skupio snage da to kažem. Do tada sam se identificirao kao lezbijka“, otkriva u emisiji Briefing 26-godišnji književnik, dramaturg i aktivist Espi Tomičić, transrodni muškarac koji je u dobi od 20 godina započeo tranziciju.
Prvo je, govori, krenuo u društvenu tranziciju, outao se i počeo o tome pričati u javnosti, a nakon toga i na medicinsku. Oko godinu dana je išao kod psihologa i psihijatra kako bi dobio potvrdu da ima rodnu disforiju nakon čega je počeo uzimati hormonsku terapiju. Misli da će do kraja života uzimati muške hormone iako neki to ne rade.
- Od operacija se u Hrvatskoj izvodi samo mastektomija koja nije besplatna kao niti ništa od svih tretmana koje sam naveo. Hormone plaćam, a za novac za mastektomiju sam prikupio kroz crowdfunding kampanju. Mislim da bi sve te zdravstvene usluge trebale biti besplatne, odnosno na trošak zdravstvenog sustava kao što je recimo do 18. godine besplatna operacija klempavih ušiju što je estetska operacija i nema veze sa zdravljem. Mislim da je to politička stvar - kaže Tomičić koji za razliku od mnogih drugih trans osoba nije promijenio oznaku spola u osobnim dokumentima što je odraz njegovog aktivizma koji provodi primjerice prilikom odlaska u poštu ili prelaska preko granice. Želja mu je ljudima približiti transrodnost.
- Često postupak promjene dokumenata traje i po godinu dana što je za trans osobe pakao kada na primjer dolaze na razgovor za posao. Ja sam privilegiran jer radim u kazalištu i filmu gdje je transrodnost prihvaćena. Neki bliski ljudi su mi bili podrška, ali je bilo i onih koji su loše reagirali i nekih s kojima sam zbog toga prekinuo kontakte. Ljudima treba vremena da shvate i zato im ne zamjeram. Najveća podrška mi je bila partnerica, prijatelji i prijateljice, ali i kolege i profesori na fakultetu što mi je bilo jako važno. Izabrao sam ime koje nema neko posebno značenje - govori Tomičić dodajući kako je problem što ljudi koji se odluče na tranziciju moraju na sve medicinske tretmane dolaziti u Zagreb što im je veliki trošak. Ipak, transrodne osobe su, kaže, zadnjih godine sve vidljivije i prihvaćenije u hrvatskom društvu.
- Doživljavao sam da mi se ljudi rugaju jer sam iskakao iz nekih rodnih normi odijevanja i ponašanja - priznaje Tomičić koji smatra da bi transrodnim osobama trebalo dozvoliti da usvajaju djecu jer rodni identitet i seksualno opredjeljenje, dodaje, nema veze s time kakav će netko biti roditelj.
- Mislim da nije realno da se u Hrvatskoj trans osobama uskoro dozvoli usvajanje jer se kod nas još uvijek u javnosti vode rasprave o održavanju parada na ulicama. Nasilje zabilježeno na ovogodišnjem zagrebačkom Prideu ima veze s huškanjem nekih političara. Primjer je Nikola Grmoja koji je svašta izjavljivao o LGBT zajednici. Nemam ništa protiv kada neinformirani ljudi o tome pričaju, ali kada to radi političar kao osoba iz pozicije moći, on utječe na javnost. Njegove izjave su sulude. Borba za ljudska prava LGBT osoba nije nikakva propaganda, ali on straši javnost i propagira svoju homofobiju i transfobiju. A izjave Marina Miletića ne želim ni komentirati. Zašto bi netko u transfobnom društvu odlučio biti trans osoba na temelju informacije ili propagande - govori Tomičić i otkriva kako među transrodnim osobama ima dosta vjernika.
Na pitanje može li trans osoba živjeti u skladu s kršćanskim vrednotama odgovara:
- Puna je crkva pedera, pa se očito može.