Kako BiH, 25 godina od njegova potpisivanja, živi po pravilima Daytonskog sporazuma? Sporazum koji su 1995. godine potpisali Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević danas je okvir (ili okov) u kojem moraju živjeti tri naroda u susjednoj državi.
O tome kako to (ne)funkcionira za Jutarnji list govore tri žene, tri visokopozicionirane političarke u tri glavne nacionalne stranke u BiH.
Dok smo razgovarali sa Željanom Zovko, hrvatskom europarlamentarkom i članicom HDZ-a BiH, Almom Čolo, članicom Predsjedništva SDA i zastupnicom u Parlamentu BiH, te Željkom Cvijanović, predsjednicom Republike Srpske i potpredsjednicom Dodikova SNSD-a, u Sarajevu je izbio diplomatski skandal.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov sastao se s Miloradom Dodikom, dok su ga članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić bojkotirali optuživši ga da ne poštuje suvrenitet BiH.
Tri žene, tri politike i tri različita stava prema Daytonu. Za srpsku stranu Daytonski sporazum je dobar, a problem vide u njegovim naknadnim izmjenama. Hrvatima od početka nije pravedan, a njegove su ga izmjene učinile još lošijim po prava najmanje brojnog naroda. Za bošnjačku stranu Dayton je, kao i za hrvatsku, priznao srpsku okupaciju velikog dijela teritorija BiH i etničko čiščenje. U SDA smatraju da BiH treba biti građanska država.
Premda se počelo naveliko kalkulirati s novim političkim smjerom SAD-a i da će novi predsjednik John Biden pokazati interes za rješavanje problema u BiH, naše sugovornice, praktične političarke, nemaju velikih očekivanja od američke administracije.