U Velikoj dvorani Krematorija na Mirogoju održan je posljednji ispraćaj Ankice Lepej koja je preminula u 74. godini života. Lepej je bila simbol borbe za istinu, pravdu i slobodu medija i informacija. Kao službenica Zagrebačke banke imala je uvid u sve tajne i malverzacije računa obitelji prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Te je informacije podijelila s javnošću, zbog čega je postala prva zviždačica u povijesti Hrvatske. Priču je 1998. objavio Jutarnji list, a napisala ju je kolegica Orlanda Obad. Nekoliko godina kasnije, 2003., izašla je i njena knjiga "Istina: Savjest iznad bankarske tajne" koju je uredio istraživački novinar Saša Leković.
Mnogobrojni okupljeni s mukom su susprezali suze zbog njenog odlaska. Govornici Drago Pilsel, aktivistica Sanja Sarnavka, odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić te novinar Saša Leković u emotivnim su govorima podsjetili na njezinu nevjerojatnu građansku hrabrost te osjećaj za pravdu iznad svega.
- Do posljednjeg je trenutka vjerovala u novinare i slobodu medija - kazao je, između ostalog, Pilsel. Sarnavka se u suzama oprostila od svoje prijateljice, a Leković je prepričao kako je došlo do stvaranja knjige koja je dokument i vječni spomenik onome što je Ankica Lepej učinila.
- Igrom slučaja doznao sam da je Ankica o svemu što se njoj i njenoj obitelji događalo tih dana pisala dnevnik. Nazvao sam je i zamolio da pročitam taj dnevnik, na što je ona vrlo rado pristala i pitala me postoji li način da netko tu knjigu izda. Rekao sam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da joj pomognem. Da nisam tako postupio, danas si ne bih mogao oprostiti - rekao je u emotivnom obraćanju Leković.
Ankicu Lepej uz članove obitelji došli su na posljednji počinak ispratiti brojni građani. Bilo je među njima i tek nešto malo političara. Stigao je bivši predsjednik republike Ivo Josipović kao i saborski zastupnik Goran Beus Richembergh, te Rada Borić i Sandra Benčić, a od prijateljice se došla oprostiti i tadašnja urednica u Jutarnjem listu, novinarka i kolumnistica Sanja Modrić. No, primjetan je bio izostanak bilo kakvog izaslanika državnih vlasti, ali i novinarskih ekipa, što je možda tužnije jer baš je u njih, kako je rečeno, uvijek vjerovala.
Ispraćaj je popraćen pjesmom: "Fala", na što su mnogima zasuzile oči i prostoriju je ispunila zahvalnost za sve što je Ankica Lepej učinila za hrvatsko društvo i demokraciju, kao jedinka koja je dokazala da i jedan odgovoran čovjek može imati velikog utjecaja, a završen pjesmom Miše Kovača "Najljepše su oči moje majke".