Kažu da su mačke te koje odaberu svoje ljude, a oni nemaju druge nego to prihvatiti. Pas iz naše priče odabrao je ne samo svoje ljude, nego i svoju trgovinu. Odlučio je da su njegovi. Kad god bi ga maknuli od tamo, on se vraćao.
On je Grga iz Tenje. Kad su ga izbacili, dolutao je do trgovine. Ljudi su ga počeli hraniti, baš kao i zaposlenice. On se od toga posve raspametio: vjerojatno mu nitko do tada u životu nije pokazao ni komadićak naklonosti: toliko da mu da neki fin zalogaj i pomazi ga po glavi. Grga se, razumljivo, zaljubio i napravio ono što rade svi koji se zaljube: čuvaju svoje.
No, pošto je to trgovina, jasno je da u nju dolaze i mnogi koji se Grgi ne sviđaju, ali i oni kojima se ne sviđa on. S obzirom na to da nikad nije razumio koncept da je šutnja zlato, ljudi su se počeli buniti. Zvali su azil u Osijeku da dođu po njega, ali tamo nije bilo mjesta. No, ljudi koji azil vode su zamolili jednu svoju volonterku iz Tenje da ga primi.
Žena je rekla da može, otišla do dućana i dovela ga doma. Grga je bio sav lijep i poslušan. Čim mu je okrenula leđa, razvalio je ulazna vrata dvorišta i pobjegao, a gdje bi drugo, nego pred svoj dućan.
Otišla žena još jednom, dovela ga doma, okrenula mu leđa, razvalio ulaz, otišao do trgovine.
Postupak su obje strane ponovile još jednom, nakon čega je bilo jasno da to nema smisla.
Zbog toga je na kraju završio u azilu u Osijeku. Tamo je sav jadan i tužan, jer ne razumije zašto ne smije do svoje trgovine, do svojih teta, do nekoga tko bi ga pomazio. Imao je tako malo u životu, a sad je ostao i bez toga.
- Rijetkost je da mi je muka kad pas mora u azil. imamo osjećaj da je to zatvor u kojem smo nevinog lika stavile iza rešetaka, jer on nije ništa kriv, jadničak, jer je radio sve kako treba. Samo eto, ne razumije on da to nije dobro mjesto, a mi mu ne možemo objasniti. Grga je momak koji bi čuvao, pazio, dao sve za čovjeka. Javite nam se ako ga možete udomiti - mole iz osječkog azila.
