STOP PETARDE

Čovjek koji je donio promjene: ‘Prošlo je deset godina otkako smo krenuli u borbu protiv pucanja‘

Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja, prisjetio se trenutka kad je sve počelo

Luka Oman
:

 Privatni album

Prošlo je deset godina od kad smo pokrenuli pitanje zabrane petardi i pirotehnike.

Kako je sve krenulo? Pa ljudski, iz emocija, suosjećanja, aktivizma, želje za manje uznemirenih, prestravljenih i stradalih životinja. Prije jednog desetljeća ušla nam je uplakana žena u ured i s vrata moli da pomognemo, da ovo mora prestati. Kako je vani još uvijek gruvalo kao da smo u ratu, bilo nam je jasno što želi da prestane. No, ono što nismo znali jest da njezin Bruno, njezin pseći član obitelji, nije preživio blagdane, da njegovo srce nije izdržalo jednu od silnih eksplozija pirotehnike. Tada se pucalo cijeli dvanaesti mjesec, petarde su bezobzirno padale danju i noću, a rakete se ispaljivale kao da su besplatne.

Krenuli smo proučavati zakon koji to dopušta, a trebao bi zabranjivati, i zapanjili smo se koliko je bio blag, kao da su ga pisali trgovci pirotehnike. Još više nas je iznenadila spoznaja da mi zapravo ne tražimo nešto novo, već povratak na staro. Naime, saznali smo da je to zapravo novotarija, da je prije u Hrvatskoj, kao i u Jugoslaviji, pirotehnika bila u potpunosti zabranjena za građane u bilo koje doba godine.

Stavili smo se u poziciju te žene koju će svaki pucanj pirotehnike do kraja života podsjećati na ubojstvo njenog psa. Da, ubojstvo, jer to nije bila nesreća, to je bila nasilno izazvana smrt. Stavili smo se u poziciju tog psa, koji je u tom periodu jedva obavljao nuždu, a dane provodio u kupaonici, sve dok jednu šetnju nije preživio. A nije jedini, a nije jedina životinja kojoj je život okončan puno prerano zbog nečije „zabave“.

Brzo smo shvatili da brojni skrbnici pasa proživljavaju isti strah, istu bojazan svake godine, da nije tako rijetko da dođe i do smrtnog slučaja. Sjetili smo se divljih životinja, ponajprije ptica, koje pokušavaju preživjeti hladnoću i zimske mjesece, a onda stradaju od pirotehnike. Zaista tužno, zaista nepravedno.

Započeli smo s kampanjom, prvi puta poslali dopis nadležnom ministarstvu, obavijestili o tome javnost i nakon toga je krenula lavina - silno javljanje ljudi koji se žele pridružiti, koji žele podržati, koji su jedva dočekali da netko krene zaustavljati teror pirotehnike. Shvatili smo da naš zahtjev nismo uputili u ime kućnih, domaćih i divljih životinja, već u ime velike većine ljudi u Hrvatskoj. Počeli su nam se javljati bolesnici, liječnici, pedijatri, starije osobe, branitelji, ekolozi, veterinari, psiholozi i mnogi drugi koji su samo nizali dodatne razloge za zabranu petardi i ostale pirotehnike.

Borba, unatoč velikoj podršci i razumnom zahtjevu za opće dobro nije bila lagana i brza, zapravo još traje. Zakon i dalje nije na razini zaštite ljudi i životinja na kojoj je bio i na kojoj bi trebao biti. Istina, ne puca se većinu dvanaestog mjeseca i donesena je zabrana petardi i redenika tijekom cijele godine što je velika stvar, no u zakonu je, primjerice, ostalo dozvoljeno korištenje pirotehnike u dane kada se ništa ne slavi, dakle i na 27., 28., 29., i 30. 12. što je apsurdno. Naravno da nam ne trebaju vatrometi i pirotehnika niti za obilježavanje prelaska iz jedne godine u drugu, no zaista je nelogično ostaviti dozvoljenu upotrebu pirotehnike i nekoliko dana prije dočeka.

Vjerujemo da će se to ispraviti u sljedećoj zakonskoj izmjeni, a tome će pomoći daljnje kampanje i edukacije o opasnosti pirotehnike za životinje, ljude, ponajprije djecu te za naš, već ionako iscrpljen okoliš, kao i za zrak koji je u ovim zimskim mjesecima ionako zagađen. Pomoći će svakako i sve veći broj gradova i općina koje odustaju od organizacije vatrometa uviđajući da time pružaju dobar primjer i time, ne samo da direktno utječu na spas životinja i zaštitu okoliša, već i na to da građani sami manje posežu za pirotehnikom, a posljedično je i djeca manje žele.

I jedan izgubljeni dječji prst i jedno izgubljeno oko je previše, i jedan mrtav pas je nedopustiv. Danas se zaista možemo veseliti i slaviti, a da pritom pustimo druge da se isto vesele, da ne ugrožavamo druge, da budemo obazrivi. Danas imamo nevjerojatnih alternativa eksplozijama, buci, zagađenju i atmosferi ratnog stanja. Lako sve to zamijenimo predivnim svjetlosnim efektima, igrama dronova, lasera ili bilo kojim drugim načinima zabave bez pirotehnike. Zahvalni smo svakome tko pomaže i dalje nastavi u smjeru mira i dobra, što upravo najviše trebamo u vrijeme blagdana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 01:42