Akutna i kronična bolest gornjih dišnih puteva u mačaka može biti uzrokovana s mačjim herpes virusom (MHV) i kalici virusom /MCV/. Veterinari kliničari su dobro upoznati s tim bolestima, jer se u svojoj praksi vrlo često susreću s njima.
Klinički znakovi koje će vlasnik prvo primijetiti su iscjedak iz nosa, kihanje, konjunktivitis (upala očne spojnice), depresija, gubitak apetita, temperatura i slinjenje. Obično dolazi do oštećenja epitela respiratornog trakta i nosnih školjki, pa posljedično do kroničnog rinitisa i sinusitisa. Vrlo često je MHV povezan s ulceracijom (oštećenjem) rožnice jednog ili oba oka, dok je MCV česti uzročnik promjena na sluznici usne šupljine. Praktički je nemoguće na temelju kliničkih znakova razlikovati u životinja o kojoj se virusnoj infekciji radi.
MAČJI HERPES VIRUS
Mačji herpesvirus-1, spada u porodicu herpes DNK virusa s ovojnicom koji inficiraju i ljude i životinje. Poznati su po tome što proizvode latentne infekcije, osobito u neuralnim stanicama. Kao virus s ovojnicom, MHV je vrlo krhak u okolišu, preživljavajući samo oko 18 sati u vlažnim uvjetima. Također je osjetljiv na većinu dezinficijensa.
MHV se izlučuje sekretom iz usne šupljine, nosa i konjunktiva oka. I zdrave mačke (oko 31 posto), mogu nositi virus, ali bez kliničkih simptoma. U 80 do 100 posto mačaka koje su zaražene, razvije se cjeloživotna latentna infekcija. Virus opstaje u stanju bez replikacije u optičkim živcima, rožnici, krajnicima... Životinje se razbole obično nakon stresa (putovanje, gužva, više životinja u stanu, trudnoće, porođaja).
MHV je najčešće povezan s ulceracijom i oštećenjem rožnice i keratitisom. To su najčešći znakovi bolesti. Druge očne bolesti su prednji uveitis, sekvestraciju rožnice i eozinofilni keratitis. Sve takve promjene na očima zahtijevaju liječenje kod veterinara, jer vrlo često može doći do sljepoće jednog ili oba oka, a ponekad i do operativnog vađenja očne jabučice. Veterinar će odlučiti koju vrstu liječenja će primijeniti.
MAČJI CALICI VIRUS
Spada u skupinu RNA virusa, izlučuje se sekretom iz usta i ždrijela, konjunktive oka i nosa. Prijenos je najučinkovitiji izravnim kontaktom s mačke na mačku prilikom izbacivanja sekreta poput sline. Prijenos aerosolom je manje značajan, jer mikrokapljice ne putuju daleko (manje od četiri). Glavni izvor infekcije su mačke bez simptoma, koje kontinuirano izlučuju virus.
Najčešći znakovi bolesti su: promjene u ustima, najčešće u kutovima usne šupljine, a onda se mogu prenijeti na zubno meso. Vrlo često dolazi do sekundarnih bakterijskih infekcija u ustima. Stanje je jako bolno i vrlo otporno na liječenje. Za takvo stanje je odgovoran loš odgovor imunološki sustav. Može se javiti i akutni artritis, pa mačke mogu šepati i imati temperaturu. Iznimno se može javiti i idiopatski cistitis (upala mokraćnog mjehura). Prisutne mogu biti i ulceracije kože nosa, usana i mekuši na šapama. Takvi znakovi bolesti mogu biti pojedinačni ili se više njih pojavljuje zajedno.
Liječenje takvih stanja moramo prepustiti veterinaru. Dijagnoza se danas postavlja PCR testom iz krvi, za dokaz virusa.
Danas se najbolja profilaksa i prevencija bolesti u mačaka postiže cijepljenjem trovalentnom vakcinom koja sadrži MHV, MCV i virus panleukopenije. Ne možemo tvrditi sa sigurnošću da će cijepljenje sigurno spriječiti infekciju ili kliconoštvo u mačaka, ali sigurno može smanjiti težinu bolesti i njeno trajanje, ako mačka oboli.
U našu ordinaciju je došao mačak, Roni, star oko dva mjeseca, nađen odbačen na smetlištu, s tipičnim znakovima infekcije herpes virusom. Lijevo oko mu je bilo otečeno, s puno gnojnog iscjetka, imao je zamućenu rožnicu, često je kihao i imao iscjedak iz nosa. Imao je slabi apetit, jer mu je nos bio začepljen sekretom, pa je izostao osjet mirisa. Desno oko nije bilo zahvaćeno infekcijom.
Započeli smo adekvatnu terapiju mastima, kapima, antibioticima i preparatima za jačanje imuniteta. S terapijom nastojimo početi što prije, da izbjegnemo napredovanje infekcije. U najtežim slučajevima mora se izvaditi cijela očna jabučica, koja uglavnom propadne zbog bolesti.
Nakon mjesec dana terapije, Roni na pregledu ima dobru reakciju zjenice na svijetlo, vid mu je slabije očuvan. Treća očna vjeđa prominira zbog prirasle sluznice kao posljedica virusne infekcije koja je sanirana. Sluznica je adherirana (zalijepljena) po čitavoj površini rožnice u tankom sloju. Postoji mogućnost kirurške obrade oka, ali promjene na rožnici se mogu ponoviti.
