Kognitivna disfunkcija je neurobihevioralni poremećaj gerijatrijskih pasa i mačaka karakteriziran dobno specifičnim gubitkom mentalnih sposobnosti, gubitkom dosadašnjeg funcioniranja i poremećaja u ponašanju koji nisu vezani uz nikakvo patološko stanje. Napretkom veterinarske medicine i brige vlasnika za životinjom susrećemo veći broj gerijatrijskih ljubimaca pa se tako sve više javljaju stanja za koje se donedavno nije ni znalo da postoje.
Istraživanja pokazuju da 28% pasa u dobi 11-12 godina i 68% pasa u dobi 15-16 godina imaju najmanje jedan znak kognitivne disfunkcije. Kod mačaka je prevalencija 28% u dobi 11-14 godina, do 50% mačaka starijih od 15 godina.
Velik broj vlasnika pasa, ali i veterinara, ne pridaje veliko značenje pojavi ove bolesti. Često se čuje s obje strane - da, on je star, tako je kako je, ne može se više tu ništa. Često se bolest ne dijagnosticira zbog pretpostavke da je to normalno stanje u određenoj dobi.
U dvadesetogodišnjem istraživanju otkriveno je da 14% životinja u gerijatrijskog dobi oboli od kognitivne disfunkcije, nevezano uz pasminu. Uobičajeno se javlja kod pasa u dobi od 10 godina (ovisno o veličini i pasmini) i starijih. Uzrok je nepoznat, ali je dokazano da postoji mogućnost genetičkog utjecaja na pojavu bolesti.
Dolazi do patoloških promjena u mozgu koje usporavanju mentalno funkcioniranje rezultirajući gubitkom pamćenja, smanjenim motoričkim funkcijama i gubitkom prethodno naučenih ponašanja. Dolazi do nakupljanja proteina (beta – amiloida) oko neurona u mozgu i stvaranja plakova te odumiranja mozgovnih stanica i nakupljanja cerebrospinalne tekućine.
Današnja znanstvena otkrića upućuju na mogućnost liječenja kognitivne disfunkcije i Alzheimerove bolesti upravo zbog sličnosti znakova bolesti i patohistoloških nalaza kod pasa i ljudi. Primjerice, Sveučilište u Sidneyu uspjelo je vratiti kognitivne funkcije kod dva australska ovčara primjenom matičnih stanica što daje veliku nadu u daljnja liječenja i usporavanja bolesti.
Za dijagnozu bolesti potrebno je isključiti neurološka stanja, tumore, endokrinopatije, kroničnu bol i dentalne probleme, pretilost, neadekvatnu prehranu. Uobičajeno se provodi opći pregled, kompletna krvna slika, biokemijski profili, rendgenološke pretrage i pretrage mokraće. Kada se pregledom ne utvrdi nikakav medicinski razlog, može se pristupiti različitim tablicama za utvrđivanje stadija bolesti.
Klinički znakovi pokazuju različite simptome povezane sa senilnim ponašanjem i demencijom. Vlasnik može primjetiti da se njihov ljubimac često izgubi u dotad poznatom prostoru, često se zadržava u jednom dijelu stana/kuće i ne reagira na pozive ili mijenja obrazac spavanja. Iako se neki od navednih simptoma mogu javiti zbog same starije životne dobi, kada se više njih javi zajedno, uobičajeno je posumnjati na kognitivnu disfunkciju. Kako bi se pravilno postavila dijagnoza, potrebno je imati više simptoma. Dezorijentiranost se javlja kao gubitak sposobnosti kretanja po prostoru (udaranje u namještaj, rubove prostorija), hodanje u krug, gledanje u strop ili prazno u prostor, zavlačenje u kuteve ili druga skučena mjesta. Vlasnici mogu primjetiti da im životinja povremeno izgleda izgubljeno, primjerice uđe u prostoriju i stane.
Pojava depresije je, također, česti simptom. Javlja se najčešće zbog neriješenih anksioznosti i slabog treninga u ranijoj dobi. Anksioznost se pogoršava u vidu nemirnog, besciljnog hodanja, kretanja u krug. Javlja se i letargija i pojačano vokaliziranje (lajanje u prazno), režanje, cviljenje i promjene u ciklusu spavanja – noćni nemir, spavanje po danu, distimija (blaži stupanj depresije). Kod pojedinih pacijenata može se uočiti gubitak percepcije i svjesti o veličini i dužini tijela što se manifestira kada životinja zaglavi ispod stolice ili se pokuša provući između nečeg i zastane. Kod nekih životinja dolazi do zaboravljanja uzimanja hrane, uzmu je u usta, hrana ispadne i zaborave na nju. Pojedine životinje postaju pretjerano ovisne o svojim vlasnicima sa stalnim traženjem blizine.
Javljaju se i promjene u obavljanju nužde – defeciranje i mokrenje unutra, zaboravljanje traženja izlaska.
Javlja se smanjena fizička aktivnost – smanjen interes za šetnje ili boravak vani, smanjena reakcija na podražaj, gubi se interes za druge ljude i životinje.
Pojava hiperagresije kod seniorskih pasa povezana je sa disfunkcijom serotonina u mozgu. Padom serotonina pas gubi mogućnost komunikacije sa drugim životinjama pa najčešće dolazi do sukoba.
Ne postoji lijek za pseću kognitivnu disfunkciju, ali postoje lijekovi koji mogu usporiti napredovanje bolesti i smanjiti izraženost simptoma. U praksi se koriste nove metode treninga, kupovina novih igračaka i njihova rotacija kako bi zaboravili pa se ponovno motivirali. U povećanju fizičke aktivnosti, preporuka je baviti se psom 30 min/dan 5 dana u tjednu sa ciljem mentalnih izazova te pojačati fizičku aktivnost na 20 minuta aktivne šetnje na dan u novom prostoru.
Od lijekova se koristi selegilin, jedini lijek koji je registriran kod liječenja pasa sa kognitivnom disfunkcijom (koristi se u liječenju Parkinsonove bolesti ljudi) i pokazuje dobre rezultate. Preporučena doza je 0,5-1,0 mg/kg/dan, sa davanjem ujutro i praćenjem odgovora na lijek 4-12 tjedana.
Iako lijek nije registriran za mačke, "off-label" primjena kod mačaka u dozi 0,25-0,5mg/kg/dan dokazala je značajno poboljšanje u kontroli bolesti.
Preporučljivo je smanjiti promjene u kućanstvu, ne premještati namještaj, uključiti kraće, ali češće interakcije i uspostaviti rutinu, posebice kod hranjenja.
Za uspostavljanje cirkadijalnog ritma spavanja noću, preporučljiv je boravak na sunčevoj svjetlosti kako bi prirodno pokušali regulirati spregu melatonina ili se on može suplementirati u hrani.
Farmakološki pristup uključuje i dodatke prehrani, od kojih mnogi, na žalost, u gotovom obliku nisu dostupni u Hrvatskoj. Od dodataka dolaze u obzir antioksidansi, L- teanin aminokiselina, l-triptofan, l-karnitin, l-lizin i beta karoten, omega-3-masne kiseline, s-adenozil metionin (SAMe), sikavica, jetreni protektori, vitamin E, C, B6, B12 i ginko biloba. Prilikom odabira tableta i dodataka koji sadrže navedene antioksidanse valja imati na umu provjeriti ostale sastojke kako bismo bili sigurni da nijedan nije toksični za Vašeg ljubimca te provjeriti doze potrebne svakoj životinji.
Također, moguće je i dodavanje lorazepama i fluoksetina u terapiji zbog kontrole anksioznih poremećaja.
Nažalost, velik broj životinja oboljelih od kognitivne disfunkcije nema nikakvih medicinskih oboljenja pa kako bolest napreduje, životinja sve više gubi kvalitetu života iako je fizički potpuno u redu. Za vlasnika je najteža odluka kada pustiti ljubimca i kako donijeti odluku o eutanaziji kada većina oboljelih jede, pije i fiziološki funkcionira.