U Mozambiku je uočen sve veći broj slonova bez kljova. Uzrok je masovno nezakonito izlovljavanje slonova radi bjelokosti, odnosno materijala od kojih su napravljene kljove, što je prvotno štetnu mutaciju životinje bez obrambenih kljova pretvorilo u genetsku prednost.
Među afričkim slonovima uvijek je bilo onih bez kljova, ali malo. U prirodi bez utjecaja čovjeka, to je veliki nedostatak, jer zubi slonu služe za obranu i kao oruđe, za kopanje rupa kako bi došli do podzemnih voda, ili kidanje kore drveta kad nema druge hrane. Mužjaci koji naslijede tu mutaciju umiru još kao embriji, pa se rađaju samo ženke mutanti, prenosi njemački Tagesspiegel.
Krvavi građanski rat u Mozambiku od 1977. do 1992. suprotstavljeni su tabori financirali prodajom slonovače. U Nacionalnom parku Gorongosa ostale su pošteđene samo ženke bez kljova. Kraj rata dočekala je polovica ženki, bez kljova, utvrdili su znanstvenici sa Princetona na čelu sa biologom Shaneom Campbell-Statonom u članku u uglednom znanstvenom časopisu "Science".
Znanstvenici i ekolozi već neko vrijeme primjećuju da je u Mozambiku puno više slonova bez kljova nego ranije. Ali sad je to i znanstveno potvrđeno. Prije početka rata 1972. godine u Nacionalnom parku Gorongosa živjela su 2542 slona, ali nakon rata nije preostala niti desetina populacije. Istodobno, udio slonica bez kljova utrostručio se s 18,5 posto na 50,9 posto. Bez kljova im je vjerojatnost preživljavanja bila oko pet puta veća, utvrdili su Campbell-Staton i njegov tim. To je utjecalo na evoluciju.
Izlovljavanje slonova obesmislilo je svu prednost kljova, koje su životinje razvijale milijunima godina evolucije, jer su im pomagale ne samo obraniti se, nego i doći do hrane i vode. Odjednom je manje vrijedna manjina, onih bez kljova, dobila prednost, jer nisu bili atraktivni krivolovcima.
U opsežnoj genskoj analizi znanstvenici s Princetona otkrili su da ključnu ulogu imaju geni AMELX i MEP1a, koji kontroliraju razvoj zuba kod sisavaca. Kod muških embrija, njihovom kromosomu X nedostaju i drugi geni, pa embrij ne preživljava.
Utjecaj čovjeka na nevjerojatan je način ubrzao evoluciju i kod drugih vrsta: naprimjer, riblje vrste koje se intenzivno izlovljavaju smanjile su se posljednjih nekoliko desetljeća. Biolog Robert Arlinghaus s berlinskog Leibniz instituta za slatkovodnu ekologiju i ribarstvo tumači da male ribe imaju veću vjerojatnost da će pobjeći iz ribarske mreže. Znansvenici Sveučilišta Victoria također su primijetili postupno smanjivanje rogova kod američkog muflona, također izloženom pretjeranom izlovljavanju. Međutim, znanstvenici upozoravaju da bi bilo pogrešno očekivati da će se ugrožene vrste same spasiti mutacijom.