Bila je to ekspedicija u kojoj se tražio potonuli brod na dnu Filipinskog mora, no kad su kasnije istraživači pregledavali snimke podmorja, vidjeli su neobičnu sjenku. Ona je poslana Mikeu Vecchioneu, zoologu na Smithsonian Institution, koji je prema obrisima koje je vidio zaključio da je to lignja iz roda Magnapinna.
Ono što je kod ove bilo posebno je dubina kojom se kretala. Lignja iz tog roda snimljena je na dubini od 4,7 kilometra i bila je rekorderka. Ova je plivala na većoj dubini od 6,2 kilometra, tako da je i službeno postala lignja koja je plivala na najvećoj dubini. Pokazalo je to da postoji nekoliko vrsta mekušaca koji žive na iznimnim dubinama.
Prilikom analiziranja snimke, istraživači su bili svjesni činjenice da im kvaliteta nije neočito dobra, jer je vozilo koje je snimalo bilo udaljeno od životinje. No, ipak su uspjeli identificirati stvorenje po njenim veoma tankim pipcima i posebnim načinom na koji se drži dok pliva. Pošto je riječ o malenoj životinji, manjoj od deset centimetara, shvatili su da se radi o veoma mladoj lignji.
Osim toga, pronašli su i brod koji su tražili.