‘Trovači ubijaju sve: kućne ljubimce, divlje životinje... Evo kako se boriti protiv toga!‘

Povodom slučaja trovanja psa na Mljetu, koje se dogodilo prije tjedan dana, udruzi Biom obratila se vlasnica usmrćenog psa i napomenula kako su slučajevi trovanja učestala pojava u mjestima Sobra i Zadublje. Prema navodu Velinke Buljan, u zadnja je dva mjeseca samo u Sobri otrovano najmanje deset pasa i mačaka koji su imali vlasnike, te nekolicina mačaka bez vlasnika.

Slučajevi trovanja domaćih životinja i kućnih ljubimaca sve se češće pojavljuju u medijima te je jasno kako su i nekim sredinama uobičajena praksa iako je riječ o nezakonitoj praksi. Najčešće je riječ o nepoznatom počinitelju, no svakako treba pokušati pokrenuti istragu i stati na kraj ovakvim događajima.

“U sklopu Balkan Detox LIFE projekta želimo ukazati na razmjere problema koje trovanje ima na bioraznolikost. Budući je riječ o kaznenom djelu kroz projektne aktivnosti potičemo državne institucije u svim državama partnerima na Balkanu na procesuiranje ovih zakonski kažnjivih djela”, napominje Nera Fabijanić, stručna suradnica za zaštitu prirode u udruzi Biom.

Prakse trovanja, kao što možemo vidjeti iz ovog primjera, nisu ograničene samo na divlje životinje, već su na meti i kućni ljubimci. Budući da prepoznajemo povezanost slučajeva trovanja divljih i domaćih životinja, udrugu Biom povremeno kontaktiraju vlasnici pasa ili mačaka koje je snašla ova nesretna sudbina te se žale na nefunkcioniranje procesuiranja zločina na terenu.

O svakom slučaju trovanja potrebno je informirati policiju, jer se radi o kaznenom djelu koje je u nadležnosti policije. Pritom treba napomenuti da amaterske istrage građana nisu valjane na sudu i takvim pristupom se ne može ništa konstruktivno ostvariti. Trovanje životinja zabranjeno je Zakonom o zaštiti životinja, a propisana kazna za fizičke osobe je od 10 do 15 tisuća kuna. Također, trovanje je kažnjivo i Kaznenim zakonom, a predviđena je kazna zatvora do jedne godine. U suradnji s policijom, treba im omogućiti uvid u mjesto događaja (na kojem, po mogućnosti ništa nije dirano do njihovog dolaska), ukazati im na otrovne mamce ako ste ih pronašli, dati im sve dostupne i točne informacije koje znate, predložiti svjedoke ukoliko postoje i, ukoliko oni zaključe da je potrebno, predati im svog otrovanog ljubimca radi provedbe daljnje obdukcije i toksikologije.

Ilegalno trovanje divljih životinja jedan je od većih problema očuvanja bioraznolikosti današnjice. Trovanje ima razorne učinke na populacije brojnih ugroženih vrsta poput ptica grabljivica, strvinara, velikih zvijeri,ali i drugih divljih životinja dovodeći do lokalnog i regionalnog izumiranja, a također sprječava povratak određenih vrsta u njihova izvorna staništa. Korištenje otrovnih mamaca nezakonita je praksa koja također predstavlja opasnost za javno zdravlje, kako počinitelja tako i nesavjesnih građana, svatko može doći u kontakt s izloženim pesticidima ili otrovnim mamcima u svojim zajednicama i može doći do trovanja ljudi i djece.

Nezakonita trovanja divljih životinja u našem okruženju izuzetno je teško kontrolirati i spriječiti jer se otrovne tvari mogu lako nabaviti i iskoristiti, što počinitelje potiče na ovu vrlo štetnu i ilegalnu metodu ubijanja životinja. Trovanje tiho ubija životinje, jer iznimno male količine mogu uzrokovati veliku smrtnost, a ukupno se svega oko 20 posto incidenata zabilježi ili prijavi.

Postavljanje otrovnih mamaca na otvorenom neselektivna je metoda usmrćivanja životinja. Ova metoda problematična je jer gotovo svaka domaća i divlja životinja koja proguta otrovni mamac ugine. Ako se otrov ne ukloni iz prirode, dolazi do cijelog niza povezanih trovanja i nerijetko ima više žrtava. Strvinari poput bjeloglavih supova mogu se hraniti na lešinama stradalih životinja te i sami doživjeti tragičan kraj, pri čemu više vrsta često postaje žrtvama ove vrlo štetne i protuzakonite prakse.

Divlje životinje ne poznaju političke granice, što znači da životinje koje progutaju otrovne mamce ponekad mogu prijeći u susjedne zemlje, tamo uginuti, potencijalno uzrokujući sekundarno trovanje i stvarajući začarani krug. Također, budući da je trovanje česta pojava u svim balkanskim zemljama, sa sličnim uzrocima, metodama i supstancama koje se koriste, ilegalna prekogranična trgovina zabranjenim supstancama predstavlja veliki izazov u sprječavanju širenja ovog nedjela koje ne prijeti samo divljim i domaćim životinjama, već i ljudima.