Stručnjaci proučavali neobične stanovnike neba koji mogu zaroniti do dubine od deset metara

Stručnjaci za zaštitu prirode udruge Biom, u sklopu projekta LIFE Artina u kojem surađuju s Javnom ustanovom Park prirode Lastovsko otočje, udrugom Sunce iz Splita i BirdLife Malta, prošlog su tjedna u monitoringu morskih ptica na otočićima lastovskog arhipelaga utvrđivali uspješnost gniježđenja kaukala (Calonectris diomedea).

Pritom su stručnjaci Bioma, uz pomoć rendžerice lastovskog parka prirode, nekoliko dana pretraživali rupe u stijenama u kojima gnijezde kaukali. Kaukal je ptica otvorenog mora koja na kopno dolazi tek u vrijeme gniježđenja. Gnijezdi se u kolonijama, na pučinskim otocima i stjenovitim obalama, u pukotinama stijena, škrapama te jamama ili manjim špiljama.

Lastovski arhipelag, Sušac, Sveti Andrija i Palagruža broje 1200 do 1750 parova. Lokacije gnijezda su često vrlo nepristupačne što otežava njihovo pronalaženje. Tokom srpnja mladi kaukali se izliježu iz jaja, pa se potom njihovi roditelji izmjenjuju u brizi za ptića. Kao i sve cjevonosnice, kaukali imaju samo jednog ptića godišnje. Kako odrasli kaukali često izbivaju sa kolonija i provode vrijeme na otvorenom moru, ptić je ranjiv i nezaštićen od utjecaja invazivnih kopnenih predatora. Prvi među njima je - štakor.

Pored obilaženja gnijezda, biolozi su ulovili 20 odraslih kaukala te ih opremili uređajima za praćenje. Na taj će način utvrditi koja područja na moru kaukali koriste, kako bi ta područja predložili za uvrštavanje u ekološku mrežu Natura 2000. Opći cilj LIFE Artina projekta je stvoriti preduvjete te proglasiti nova morska područja očuvanja značajna za ptice u Hrvatskoj (POP), kroz utvrđivanje ovih područja i razvijanje mjera za njihovo očuvanje.

Kaukal (Calonectris diomedea) je ptica otvorenog mora koja na kopno dolazi tek u vrijeme gniježđenja, piše lifeartina. Rasprostranjen je na području Sredozemnog mora i istočnog Atlantskog oceana, a prikladne pučinske otoke pronašao je i kod nas. Lastovski arhipelag, Sušac, Sveti Andrija i Palagruža broje 1200 do 1750 parova.

Uz gregulu (Puffinus yelkouan) jedina je vrsta iz reda cjevonosnice (Procellariiformes) koja se gnijezdi u Hrvatskoj. Veličine je galeba klaukavca, a prepoznaje se po karakterističnom klizanju nisko iznad vode pomoću dugih, uskih krila koja su blago povijena. Obojena je smeđe-sivo odozgo te bjelkasto odozdo s karakteristično smeđe-sivom stranom prsa, vrata i glave. Sliči greguli, ali ga razlikuje velik i jak kljun, svijetložute boje. Do nedavno ova se vrsta smatrala podvrstom velikog zovoja (Calonectris borealis), ali mediteranska je populacija istraživanjem potvrđena kao zasebna.

Gnijezdi se u kolonijama, često s drugim morskim pticama, na stjenovitim otocima i obalama, u pukotinama stijena, škrapama te jamama ili manjim špiljama. Lokacije su gnijezda često vrlo nepristupačne što otežava njihovo pronalaženje. Tijekom traženja pogodnih lokacija za gnijezdo, kaukali često ulaze u sukobe jedni s drugima, stoga prikladne rupe zauzimaju i čuvaju puno ranije od polaganja jaja, čak i do 3 mjeseca ranije. Rupe su u početku čuvane samo tijekom noći, a kako se bliži vrijeme inkubacije, počinju ih čuvati i tijekom dana. Kao i ostale vrste cjevonosnica, snesu samo jedno jaje, a polaganje je sinkronizirano među ženkama pa sve snesu jaja u približno isto vrijeme. Parovi su monogamni i višegodišnji. Ptići se izlegu nakon skoro dva mjeseca inkubacije tijekom koja se oba roditelja izmjenjuju na gnijezdu. Nakon izlijeganja, roditelji se o ptiću brinu sljedećih 100 dana. Zanimljivo je da su kaukali spolno zreli tek nakon 7 do 13 godina, a mogu doživjeti i više od 30 godina.

Prehrana im se sastoji od riba, lignji, rakova, ali i strvine te ostataka oko ribarskih brodova. Uglavnom se hrane noću i to tako da plijen hvataju ispod ili na samoj površini mora. Mogu roniti koristeći krila, ali rijetko love dublje od 10 metara. Često love u manjim ili većim grupama te među velikim skupinama dupina, tuna ili tuljana, sakupljajući ribu koja se pri bijegu od predatora skuplja na površini mora. Zbog relativno velike brojnosti u Hrvatskoj, ova vrsta ima status gotovo ugrožene (NT prema IUCN) gnijezdeće populacije i zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode. Međunarodno je zaštićena Dodatkom I Direktive o pticama i Dodatkom II Bernske konvencije. Sva područja na kojima se gnijezdi su obuhvaćena područjem očuvanja značajnim za ptice (POP) ekološke mreže (Natura 2000) te se dio gnjezdišta nalazi u Parku prirode Lastovsko otočje.