Poznata splitska učiteljica osuđuje izbacivanje mladog Imoćanina iz škole: ‘Ubojstvo mačke je mučno, ali i on je žrtva‘

Dalmatinsku javnost posljednjih je dana uznemirila vijest da je maturant Ekonomske škole iz Imotskog, praktično iz obijesti, usmrtio mačića.

U Imotskom nitko ne opravdava učenikov postupak, dapače građani osuđuju taj čin. S druge strane, reakcija škole koja je izbacila srednjoškolca iz odgojno-obrazovnog postupka nije sjela upravo Imoćanima, piše Slobodna Dalmacija.

Vidljivo je to iz samo nekoliko komentara na internetskoj stranici Radio postaje Imotski, i to ne od strane koji dežuraju uz mobitele i računala kako bi pod krinkom lažnih identiteta i pseudonima "opalili" svoja mišljenja. Među ostalima, svoj komentar napisala je prof. Gordana Radić, umirovljena učiteljica i ravnateljica Osnovne škoje "Pojišan" u Splitu, inače rođena Imoćanka.

- Pratili smo neugodnu situaciju u kojoj se učenik ničim izazvan okrutno obračunao s mačkom, dokrajčivši joj život pred vršnjacima. Taj je postupak kod svakog normalnog čovjeka izazvao muku i gnušanje. Najprije zbog mačke, ali i učenika.

Sada znamo da je razvoj događaja išao smjerom "protokola" i odluke Razrednog vijeća po kojem je učenik udaljen iz škole, a Nastavničko vijeće treba donijeti konačnu odluku o njegovu isključenju iz škole. Kao dugogodišnja bivša nastavnica s iskustvom ravnateljice škole, konsternirana sam takvom odlukom i brzinom kojom se učenikov problem rješava izbacivanjem iz škole.

Ne mogu da ne dignem glas premda nemam nikakva druga saznanja o tom učeniku koja njegovi nastavnici zacijelo imaju. No, ma kakva bila ta saznanja, nastavnici moraju temeljito preispitati tako ozbiljnu odluku, jer je u pitanju srednjoškolac prema kojem svakako i najprije moraju biti primijenjeni pedagoški instrumenti kako bi mu se do "zadnje kapi znoja" pokušalo pomoći.

Jer momak koji je tako postupio prema nevinoj životinji svakako ima problem i pedagoška služba ne smije dignuti ruke od njega na način da ga se tako izdvoji i prepusti - ustvrdila je prof. Radić.

Na njezin komentar nadovezali su se i drugi čitatelji, pri čemu je jedan, skriven pod pseudonimom, naveo sljedeće:

- Naravno da to što je učenik napravio nije prihvatljivo i na neki se način treba jasno osuditi i sankcionirati. No, nemojmo opet biti licemjerni i praviti se kako pojedini učenici ne ispoljavaju svoje nasilje na brojne druge načine, a pogotovo uništavanjem javne imovine, što se, eto, prešutno tolerira.

Da i ne govorim o redovitom divljanju automobilima koje je unazad "iks" godina pobilo toliko mladosti u Imotskoj krajini. I sada su eto napokon nadležni našli nekoga na kome će ispoljiti svoju nakupljenu nemoć, pa su ekspresno izbacili mladića iz škole, vjerojatno zbog povećala medija, a ne zbog savjesti. Sumnjam da se tim postupkom bilo što dugoročno konstruktivno napravilo. Ako se zaista želi poraditi na problemu, postoje i drugi načini.

Stipe Babić je napisao:

- Žalosno da u vremenu odljeva mladih ljudi dajemo toliku pozornost i proglašavamo momka krivim bez ikakvih dokaza o počinjenom djelu za koji nije ni utvrđeno da je to i napravio i tko je točno što vidio. Kaznena prijava je podnesena, samo je pitanje je li i dokazana. Za to postoje institucije, pa neka malo bolje prouče svoju odluku jesu li ispravno postupili donošenjem odluke o izbacivanju učenika iz škole.

I na ovom, relativno malom uzorku, vidjeli smo što ljudi komentiraju. Poznavajući i svijest i odgovornost mnogih Imoćana prema životinjama, što svjedoči i činjenica o velikom broju onih koji imaju svoje kućne ljubimce, o prvima koji su došli po blagoslov domaćih životinja od strane franjevaca na Modrom jezeru, pa su time bivali i ismijavani, znamo da su osudili čin maturanta Ekonomske škole.

No, ruku na srce, upravo ti i takvi se pitaju zašto se učeniku i ranije nije pomoglo. Svjedoci smo na dnevnoj bazi slučajeva iz naših mjesta i gradova da se automobilom obore djeca i odrasli, a da vozači pobjegnu s mjesta nesreće, pa onda policija moli za pomoć očevice. Zašto se očevici odmah ne jave i prijave toga vozača? Ili je u pitanju naše tipično licemjerje...