Nekad su bili toliko brojni da su se kuhali kao nacionalno jelo Dominike (male države i otoka u Karipskom moru, koju treba razlikovati od Dominikanske republike). Svake godine otočani i turisti pojeli bi tisuće nesretnih divovskih karipskih žaba (Leptodactylus fallax).
Dva desetljeća kasnije, životinja – jedna od najvećih vrsta žaba na svijetu – zapravo je nestala s karipskog otoka. Niz ekoloških katastrofa smanjio je nekadašnju zdravu, stabilnu populaciju od stotina tisuća životinja na ukupno 21 žabu, prema najnovijem istraživanju znanstvenika.
Zapanjujuća brzina opadanja Leptodactylus fallax zaprepastila je biologe koji vjeruju da je to jedno od najbržih iskorjenjivanja divljih životinja ikada zabilježeno, ekološka katastrofa koja pokazuje koliko brzo divlje životinje mogu uništene.
- Ovo je nevjerojatna životinja. Može narasti do oko 20 centimetara duljine i težiti više od kilograma. I mužjaci i ženke igraju važne uloge u podizanju mladih. Ova je žaba bila jedan od najvećih grabežljivaca Dominike, koji je jeo kukce, male sisavce, zmije i druge žabe - rekao je za Guardian Andrew Cunningham, iz Zoološkog društva London.
Otok je nekada brujao od zvukova koje su proizvodili mužjaci ovih žaba, dodao je.
- Danas vlada tišina. Ovo je vrsta koja se suočava s neminovnim izumiranjem u divljini, ali je bila u zdravom stanju prije samo nekoliko desetljeća. Njihova sudbina šalje nam vrlo jasno upozorenje o opasnostima s kojima se danas suočavaju divlje životinje na Zemlji - istaknuo je.
Problem je počeo s gljivicom chytrid koja se prvi put pojavila u prošlom stoljeću. Ona inficira kožu vodozemaca kroz koju mnogi od njih piju i dišu. Žabe postaju letargične i umiru u roku od mjesec dana
Gljivica se smatra krivcem za značajan pad vodozemaca u mnogim dijelovima svijeta, ali nigdje njezin utjecaj nije bio tako brz i sveobuhvatan kao što je bio na otoku Dominica. U roku od 18 mjeseci od svog prvog pojavljivanja 2002. godine, eliminirala je 80 posto otočne populacije ovih žaba.
- To je zapanjujući veliki gubitak. Broj ovih životinja nastavio je strelovito padati sve dok ih je postalo nemoguće otkriti u divljini - pojasnio je Cunningham i dodao kako su neke od žaba ulovljene i preseljene za druge lokacije, kako ih bolesti ne bi ubila. One sad žive u sigurnim nastambama nekoliko ZOO vrtova u Europi.