Na Visu je prije nekoliko dana viđen morski pas dug 1.3 metra. Plivao je u moru dubine oko pola metra, objavio je Dalmatinski portal.
Radi se o modrulju, vrsti morskog psa koja najviše vremena provodi na otvorenom moru, posebno na južnom Jadranu. Upravo stoga se rijetko viđa u blizini obale.
Modrulji mogu biti dugački i do pet metara te su jedna od 29 vrsta morskih pasa koji žive u Jadranskom moru. Ljude rijetko napadaju, ali se smatraju potencijalno opasnim morskim psima, piše Morski.
– Iako su njihova mrijestilišta u otvorenim vodama, općepoznato je da ženke ulaze u plitke vode kako bi se kotile – što se odvija najčešće u proljetnim ili ljetnim mjesecima – ispričao je za Morski HR Morski biolog i patobiolog Andrej Gajić.
Neophodno je demantirati izjave pojedinih medija da se radi o “najopasnijoj” vrsti koju susrećemo u Jadranu – što ne samo da stvara krivu sliku, već i širi dobrim dijelom neosnovan strah u široj javnosti. Jasno, modrulj jest potencijalno opasna vrsta – no treba istaći da je u posljednjih 100 godina u svijetu poznato manje od deset neprovociranih napada, a svega jedan u Mediteranu iz kolovoza 1986. u Lionskom zaljevu koji se može prepisati modrulju. Modrulj je iznimno radoznala vrsta morskog psa, nerijetko tijekom ronjenja kruže oko ronioca, kojeg ponekad i dodiruju.
Stoga, unatoč ovakvom možemo reći dijelom i očekivanom pojavljivanju modrulja ne postoji nikakav razlog za strah ili paniku.U vodama Republike Hrvatske modrulj je osjetljiva vrsta, dok je na regionalnom nivou u Sredozemlju ocijenjen kao kritično ugrožen. Nalazi se na pravilniku o Strogo zaštićenim vrstama Republike Hrvatske, te je njen izlov, ali i uznermiravanje strogo zabranjeno.
Morski psi i raže od davnina su plijenili čovjekovu pozornost, izazivajući strah i znatiželju.Većini ljudi morski psi predstavljaju strojeve za ubijanje iz horor filmova. No, od gotovo 500 poznatih vrsta, njih nešto manje od 30 može predstavljati objektivnu opasnost za čovjeka. Ciljanim izlovom, neselektivnim ribolovnim alatima, kao i barbarskim izlovljavanjem pasa radi peraja, ljudi ubiju stotine milijuna morskih pasa na godišnjem nivou – što je dovelo do dramatičnog i zabrinjavajućeg pada broja populacija mnogih vrsta, koje se danas nalaze na samom rubu opstanka.
Nažalost, danas postoji značajan broj različitih čimbenika, kako prirodnih, tako i antropogenih, koji zajedno vrše izniman pritisak na populacije različitih vrsta.
Osnovni (često negativni) prirodni pritisci na autohtone populacije oslikavaju se u sve intenzivnijim klimatskim promjenama i pojavom alohtonih svojti. Najznačajniji antropogeni pritisci svakako se ogledaju u nekotroliranom i neselektivnom ribolovu, sve većem onečišćenju mora, trajnom i nepovratnom degradacijom staništa, kao i uznemiravanjem. Pojedini vrsno-specifični čimbenici, kao što su spor rast, kasno spolno sazrijevanje i mali broj potomstva, doprinose sve većoj ugroženosti morskih pasa i raža, podjednako na lokalnom i globanom nivou.
Vrlo loša educiranost i nizak nivo svijesti o diverzitetu, pojavi i ugroženosti morskih pasa kod lokalnog stanovništva i ribolovaca često dovodi do pojave brojnih pogrešnih identifikacija koje stvaraju iluziju o trenutnom stanju populacija. Pogrešna identifikacija vrsta, nerijetko se događa i u znanstvenim krugovima.