SJAJNE VIJESTI

Glavate želve polako se oporavljaju: U Jadranu ih, po procjeni, živi više od 20 tisuća

Sjeverni Jadran predstavlja jedno od najznačajnijih staništa ove kornjače

Sve više konjača bude spašeno

 Jure Miskovic/Cropix

Od kad postoji, već 23 godine, pulski Aquarium je u svom Centru za oporavak morskih kornjača, primio preko 200 jedinki. Prema riječima Karin Spiech, voditeljice oporavilišta, godišnje ih ondje stigne 10 do 15.

Morske kornjače obitavaju u svjetskim morima preko 110 milijuna godina, one su migratorne vrste kralješnjaka iz porodice Cheloniidae, a jedini su gmazovi koji naseljavaju morski okoliš. Premda danas u svjetskim morima razlikujemo sedam vrsta morskih kornjača, u Sredozemlju se gnijezde isključivo dvije vrste: glavata (Caretta caretta) i zelena (Chelonia mydas) želva.

Sjeverni Jadran predstavlja jedno od najznačajnijih staništa glavate želve. Modernim metodama procijenjeno je da u Jadranu obitava preko 20 tisuća jedinki.

- U Hrvatskoj je upravo naš Centar prvi takve vrste u Hrvatskoj. Brojne prijetnje kao npr. udarac plovila, ribarski alati, otpad, klimatske promjene itd. ugrožavaju njihov opstanak - kaže Spiech.

Centar za oporavak morskih kornjača djeluje unutar Aquariuma Pula i udruge Morski obrazovni centar Pula te skrbi o ozlijeđenim morskim kornjačama iz cijelog hrvatskog dijela Jadrana. Osim liječenja i skrbi, aktivnosti Centra odnose se i na podizanje svijesti šire javnosti o njihovoj zaštiti.

„Centar je jedna karika u tom lancu poboljšanja ugroženosti jedinke bilo da je to glavata želva, foka ili vuk. Nije toliko značajan oporavak jedne jedinke koliko globalno povećanje svijesti javnosti, znanja o tome što se treba raditi ako naiđu na glavatu želvu i ponekad odnos s upravama i ministarstvima koji onda puno više djeluju zakonodavno“, pojašnjava Spiech.

Oporavak glavatih želvi u Centru, u većini slučajeva traje do šest mjeseci. Najčešće ih primaju tijekom zimskih mjeseci te ih u periodu toplijeg vremena, u lipnju i listopadu, vraćaju natrag u more, piše Morski.

„I puštanja su jedan vid podizanja svijesti javnosti, ona uvijek privuku stotinjak ljudi, no to radimo i putem medija i društvenih mreža, a tijekom godina smo postali i sve veći stručnjaci“, dodaje Spiech.

Ovog su listopada u svoje prirodno stanište vraćene dvije glavate želve, Anika i Jenny. U Centar su stigle u siječnju s raznim ozljedama.

Veterinarka Simona Maras rekla nam je kako je Jenny progutala ribarski najlon, a Anika pak uz ribarski najlon i udicu što je zakompliciralo stvar.

„Kod Jenny smo imali sreće pa smo uspjeli taj najlon izvući bez ikakvih operativnih zahvata, no kod Anike je najlon prošao kroz cijeli probavni sustav i udica se zadržala u želucu tako da smo je morali operirati ali je srećom sve prošlo dobro“, ispričala je.

Kad dođu kod njih, kornjače su često pothranjene i bez teka, no kako im se vraća apetit tako se oporavljaju i spremne su za povratak u more.

Svaka od njih ima markicu za slučaj da ih nađe ribar one mogu biti detektirane što je jako važno za proučavanje jedinki i njihove biologije u moru.

Matas kaže kako su uzroci njihova stradavanja razni. Nekad je to bilo pothlađivanje, što je sada, vjerojatno zbog klimatskih promjena rjeđe ali zato u zadnje vrijeme imaju jako puno progutanih udica i drugog ribarskog alata.

Ljeti su to, na žalost, udari plovila i ozljede propelera, elipse i slično.

Kako Spiech kaže, populacija kornjača u Mediteranu iz godine u godinu je sve veća i one sada više nisu toliko ugrožene, već spadaju u najmanje zabrinjavajuće i samim time više ih se vidi ljeti kad im je aktivno doba te tada stradavaju od strane osoba koje koriste more za ribolov, rekreaciju i slično.

Kornjače između ostalog jedu otpad, najčešće plastiku tako da je to također čest razlog njihova dolaska u Centar na oporavak.

Trenutno su u Aquarimu na oporavku dvije glavate želve od kojih je jedna zelena, vrlo rijetka i ugrožena vrsta.

Kornjače se u Centru oporavljaju u bazenima različitih volumena na tri različite lokacije; u bazenima za intenzivnu njegu u karantenskom odjelu, bazenima za daljnju u unutarnjem dvorištu te bazena za rehabilitaciju i promatranje pred povratak u more u prizemlju utvrde. U suradnji s nacionalnim parkom Brijuni, rehabilitacija kornjača provodi se i u njihovom vanjskom bazenu.

U karantenskom odjelu, u bazenima manjeg volumena koristi se filtracijski sustav uz grijanje vode. Naime, viša temperatura pogoduje boljem primanju terapije i bržem oporavku. Koriste se i UV lampe koje imitiraju sunčevu svjetlost te pridonose poboljšanju općeg stanja kornjače. Prema karantenskim pravilima, samo jedna kornjača može biti u pojedinom bazenu, što ne predstavlja dodatni stres jer su morske kornjače solitarne životinje.

Nakon što su izvan životne opasnosti, kornjače se rehabilitiraju u većim bazenima. Vanjski bazen direktno je spojen na glavni akvarijski protok, sa svježom morskom vodom i temperaturom do 20 C. Njegova prednost je izloženost prirodnoj svjetlosti, odnosno izvoru vitamina D koji je potreban za rast i okoštavanje (kalcifikaciju) oklopa. Veći i dublji unutarnji bazen osvijetljen je najmodernijom LED rasvjetom te je opremljen modernim filtracijskim sustavom. Upravo je rehabilitacija u većim i dubljim bazenima za kornjače neophodna, jer se na taj način prilagođavaju i pripremaju (jačanja mišića plivanjem, samostalni pronalazak hrane) za skori povratak u more.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 01:26