Udruga Životni zov iz Varaždina objavila je dramatičan status, koji prenosimo u cijelosti:
- Prisiljena sam ovo napisati jer očito treba objasniti neke stvari. Znate ono kad završite s poslom koji morate raditi jer ovo što radimo je naš odabir i volontersko vrijeme za koje nismo plaćeni pa nakon napornog dana i svih dodatnih obaveza poželite pojesti ručak koji je osnovna stvar većine ljudi. E pa kod nas je to teško, uvijek su wc-i taman za čišćenje, mačke gladne, poruke, pozivi, netko treba terapiju ili treba juriti na drugi kraj grada po mačku na samrti koju je netko samo poslikao i otišao, treba rješavati sto stvari...
Trenutno imamo 63 mačke i nekih dvadesetak koje nas čekaju na hranilištima. Dnevno stigne po deset raznih upita. Uglavnom se svode na to: našli smo mačku, okotila se mačka, netko je tresnuo mačku a mi ju ne možemo zadržati, pomoći jer..., možete li doći po nju ili vam ju mi dovezemo....?
Kako objasniti nekome da ne možete doći po nju jer samo jedna osoba vozi auto, a dvoje nas je aktivno. U udruzi nema sto ljudi. Imamo samo svoje stanove gdje se nalaze sve mačke plus naši ljubimci. Mi nismo nikakav azil, jer nemamo novaca i jer nemamo kud staviti xxx dojavljenih mačaka na dan. Nije da ne želimo, nego psihički, fizički nije moguće.
Radimo ovo jer smo sami tako odabrali. Pomogli smo onima kojima smo mogli i nismo birali. Trudimo se pomoći kako i koliko možemo ali… Na bilo kakav odgovor, uglavnom stižu uvrede, ogovaranja da kakvi smo to ljudi, govore kako smo beskorisni, kako ne želimo pomoći i da kako nemamo mjesta za mačku jer ona je mala. Oni imaju jednu mačku i veliku kuću ali ne mogu, a mi moramo. A jedva hodamo u vlastitoj kući jer eto ipak nam se srce slomilo kad netko ostavi slijepu mačku na ulici. Neka se sramimo i da će zbog nas mačka ostati na ulici i umrijeti.
Naravno hvala svima koji pomažu, pronađu neko rješenje i pomažu na sve moguće načine i daju nam lijepe rijeci. Ima i takvih ljudi... Ima onih zbog kojih su sve ove ružne manje bitne... Znate da kad navečer legnete pa pomazite mačke koje ne stignete preko dana i onda krenete vrtjeti u glavi filmove o tome kako dojavljene mačke umiru, ostavljene su i kako im niste zbog svih nedostataka mogli pomoći. Onda kad sunce nestane duša krene plakat. Suze liju same od sebe za sve one kojima nismo pomogli. Za one za koje moramo nahraniti, a nemamo hrane. Za sve koji su bačeni u grmlje i ostavljeni da umiru u mukama. Sve zbog ljudske sebičnosti i pohlepe, umjesto da steriliziraju svoje ljubimce. Plačemo za sve one koji nisu mogli plakati. Onda moramo sakupiti svu bol, pronaći snagu i krenuti u novi dan s nadom da će biti bolje.
S nadom da ću uspjeti objaviti one koji nikad ne dođu na red, a ima ih jako puno.. Nemojte dovoditi mačke na adresu koju pronađete, jer to je samo sjedište. Ljudi čekaju cijeli dan da bi navečer dolazili na adresu udruge sa stavom; ja ju tu ostavljam jer ju ne mogu uzeti! A dolaze na krive adrese i hvala Bogu da ljudi pronađu naš broj pa nas nazovu. Prije dva sata se desila takva situacija i sad smo bogatiji za još jedna gladna usta i malo bespomoćno maće. Hvala! Više nemamo mjesta, a i hrana nam odlazi k'o luda. Hvala svima na svemu! - stoji u njihovom statusu.