"Božić je tu, a ja bih da je svaki pas ušuškan u deku, da svakome damo keksić, ali... Nemamo ničega"

Zaigrajmo nakratko neobičnu igru. Nazovimo je igrom "Na što prvo pomislite kad vam spomenemo neki azil ili udrugu?".

Osijek? Naravno, šareni azil kojeg vode vegani.

Čakovec? Prekapacitirani azil zbog pasa iz romskih naselja, čije se vodstvo noktima i zubima bori da ih sve spasi.

Dubrovnik? Na tugu i jad Žarkovice, gdje i bura i sunce peku kožu, svako na svoj način.

Skradnik kraj Ogulina? Na udruga Šapa u srcu koja nema novca ni za što.

Pokušavamo se sjetiti koliko smo puta zadnjih godina pisali o njihovoj teškoj situaciji: o tome kako fali i novca, i volontera, i razumijevanja okoline... Uvijek smo se nadali da će taj apel kojeg objavljujemo biti zadnji i da će se stvari magično promijeniti. Nažalost, nikad nisu. Situacija je i sada ista. Evo, u ovom trenutku oni planiraju napraviti prostorije koje će urediti da budu karantena. Cijena? 80 tisuća kuna je za još jednu prostoriju koju trebaju raditi, uz tri koje moraju dovršiti. Uz to, dojave o napuštenim životinjama stižu svaki dan i broj pasa je sve veći. Došli su do brojke 80, a u roku od samo nekoliko dana došle su im dvije kujice s deset štenaca.

- Malo je reći da nikoga ne ostavljamo i na svaku dojavu odreagiramo. Kapaciteta nemamo već odavno, samim time što nas čeka sud jer kao udruga ne smijemo obavljati poslove skloništa. Time riskiramo veliku kaznu, ali kako pse ostaviti i ne pomoći im - očajno nas pita Anica Pribanić, predsjednica udruge.

Šapa u srcu

Veterinarski dugovi, kaže nam, svakog dana su sve veći. Znate ono: kad nemate novca i kapaciteta, svemir se pobrine da vam svaka dva dana dođe ozlijeđena životinja. Veterinaru su zbog toga dužni više od 10 tisuća kuna, a to bi morali platiti još ove godine. Kako? Pojma nemaju.

- Očajna sam. Ne samo da nemamo zato platiti, nego stalno mislim hoće li imati sutra što jesti, što ćemo ako se neki razboli, a ne možemo ga liječit... Možete li zamisliti osjećaj kad nemate dovoljno novca da kupite deset ampula, a kamoli 70 ili 80? Da ih bar možemo kupiti deset, pa da svakom psu stavimo koju kap, da budu nekako zaštićeni - priča Anica.

Ne pitajte čega im treba - svega. I volontera, i privremenih udomitelja, i stalnih, i hrane, i novca za veterinara, i deka... Ma sve što čovjek može zamisliti, sve im treba.

- Bojim se najgoreg, a to je da će naši psi ostati bez ovoga što imaju sada. No, nemamo otkud stvoriti sve što fali. Što će biti ako mi pokleknemo, ne usudim se ni pomisliti. Tko će pomoći svim tim jadničcima, tko će ih spasiti od gladi, boli, smrti. Nisu oni krivi što su vani, što ih neljudi bacaju... Evo, Božić je pred vratima, ja bih da je svaki ušuškan u dekicu, da svakome damo barem keksić, ali... Nemamo ničega. Kako pogledati te velike oči i znati da zaslužuju cijeli svijet, a ti im ne možeš dati gotovo ništa - gotovo da plače Anica.

Ako joj bilo kako možete pomoći, evo podataka. IBAN udruge je HR6724020061100675185, a na Facebooku se može dobiti još podataka.