Starost je često teška, bolna i osamljenička. Bez obzira što smo u životu bili, kakav posao obnašali i kakvu obitelj stvorili, sudbina nas nekad dovede u situaciju koju nismo očekivali. Dani se protežu kao vječnost, besmisleni, prazni, uzaludni. Dani u kojima ne vidimo smisao u ustajanju iz kreveta.
Naši stariji sugrađani, koji žive sami, znaju kako je to. Dok neki od njih imaju kućne ljubimce, pa pronalaze neki razlog da se ustanu ujutro, drugi se na to nisu odlučili. Često su tome razlog financije. Ili, da ne korisimo eufemizme: mirovine su im toliko malene da jedva skucaju dovoljno da sebi napune tanjure, a kamoli još nekome. Mnogi od njih voljeli bi imati ljubimca, ali to sebi ne mogu priuštiti. No, jedna je žena u Zagrebu to odlučila promijeniti. Mia Ivanović, koja godinama spašava mačke, shvatila je da puno tih čupavaca treba te da ima mnogo ljudi koji si ne mogu priuštiti ljubimca, pa je odlučila ubiti dvije muhe jednim udarcem.
Osmislila je akciju namijenjenu našim starijim sugrađanima. Oni koji su u mirovini i htjeli bi imati ljubimca, mogu joj se javiti. Jedini njihov ‘posao‘ je da vole te čupavce koji su kod njih, a sve ostalo je na njoj. Ako budu morali otići u dom za umirovljenike ili bolnicu, mačke se vraćaju njoj.
- Na ideju sam došla jer je situacija u smještajima kod volontera alarmantna. Svi pucamo po šavovima, a sezona novih mačica je pred vratima. Ako ne smjestimo sada spremne mace u sigurne domove, nećemo moći vise pomagati budućima u potrebi - kaže Mia.
Inspirirali su je administratori i volonteri okupljeni u Facebook stranici Šapoljupci, kaže, jer se tamo raspravljalo kako pomoći mačkama, ali i ljudima.
- Radi se o privremenom ili pak doživotnom udomljenju starijih ili teže udomljivih maca. Mi bismo umirovljenicima za smještaj takvih maca davali sredstva dovoljna za kupnju hrane, pijeska i plaćali bi odlaske veterinaru. Za sada je o moguće samo na području Zagreba, ali tko zna, možda jednog dana i šire.... - pojašnjava Mia.