Oko njega željeznička pruga, stambene zgrade i asfalt kud god se okrene, tek je dvorište u kojem živi puno zelene trave. On se zove Bananko i srndać je iz šireg zagrebačkog - centra!
Bračni par Kuntarić već skoro 50 godina bavim se uzgajanjem srni ovdje, ali kako kažu – isključivo iz ljubavi. Za broje prolaznike Gradišćanske ulice kućni broj 10 prava je atrakcija.
- Imali smo nekada više srna ovdje, znate, tu sam ja rođen u ovoj kući i imam tu srne već skoro 50 godina. Jednom su vrane donijele nekakvu bolest pa mi ih je dosta uginulo tada. Sada imam samo jednog muškog koji se zove Bananko, objašnjava nam Mladen Kuntarić, vlasnik srndaća.
Bananko je star pet godina i djeluje plaho, pa je, čim smo ušli pobjegla iza kućice koju joj je Mladen sagradio. Unutar tog dobro ograđenog dvorišta nalazi se i dodatni boks u kojemu ona spava. Vrlo je neobično vidjeti ovakav prizor u srcu grada, a to primjećuju i brojni prolaznici.
- Ljudi stalno snimaju, prolaze ovdje pa im je valjda neobično kako postoji srna među gradskim blokovima. Gledaju ljudi stalno, domaći to već znaju da ih imam, ali sada se doselilo puno novih ljudi pa ih to malo začudi, govori nam Mladen.
Za njega je sve počelo još u djetinjstvu. Otac mu je također držao životinje pa je tradicija prešla s koljena na koljeno. Govori nam kako je upravo u njegovom dvorištu nekada bilo puno više srni. Mnoge su se okotile ovdje, dolazile su nove generacija i kako vlasnik tvrdi, nikada im ništa nije nedostajalo.
- Počneš se tako suosjećati sa životinjama, nije ti baš lako kada ugine. Inače one žive 7 ili 8 godina, kod mene je čak jedna živjela 22 godine. Ovdje sigurno ima puno bolje uvjete nego u divljini, u šumi. A imaju i redovitu veterinarsku zaštitu.
Srna Bananko po čitave se dane zabavlja u svojem dvorištu. Ako ne spava, onda je zaigrana. Unutar kućice nalazi se sijeno na kojemu spava, a ishrane ima u izobilju. Najviše što jede, kako nam govori Mladen je suhi kruh, suhe jabuke, šrot i mrkve.
- Ima tamo sa strane i hranilište u kojemu je sijeno. Ma ima svega, takav menu nemaju ni u Intercontinentalu, kroz šalu nam objašnjava Mladen.
- Jednom su mi došli neki mladi ljudi s fakulteta nekakve režije. Dobili su zadatak da naprave nekakvi kratki film od tri minute. Njih tri ili četiri ih je došlo ovdje i isto ovako zamolilo mogu li snimati. Baš su lijepo to napravili, prepričava nam Mladen jednu od brojnih anegdota.
Prema Mladenovim pričama bilo je loših situacija, no na svu sreću s dobrim završetkom. Kako tvrdi jednom ga je netko prijavio da srnu drži na lancu što nikad nije radio, tvrdi.
- Kada je došla ta žena iz tog centra na teren, samo se nasmijala. Kaže da ovdje imaju bolje uvjete nego u zoološkom vrtu, završava Mladen.