Priča koja mami suze na oči: ‘Naš početak je bio težak, ni sad nije lako, ali ne bih je nikome dala‘

Kad su u utorak, godinu dana nakon udomljenja, u osječki azil vraćena dva psa, zaposlenici su objavili priču o tome. Nije to prvi put, naravno, vraćaju im ljudi pse i nakon nekoliko godina, no ovaj put ih je posebno zaboljelo. Pročitavši priču, javila sam se djevojka koja je od njih udomila psa. Iskreno im je napisala kako je taj proces tekao i priznala kako nije bilo nimalo bajno, ali da nikada nije ni pomislila da bi im psa mogla vratiti.

- Moj i Jaltin početak nije bio bajan. Prvih tjedan dana sam plakala svaki dan, nisam se povezala s njom i intenzivno sam razmišljala da ju preudomim..... Opcija vraćanja u azil mi nije pala napamet iz, priznajem, sebičnog razloga, jer "nisam htjela biti ta osoba", a nisam mogla ni zamisliti da ju vratim nazad i da dalje mirno spavam - napisala je djevojka.

Zbog toga se počela raspitivati među ljudima za koje zna da su imali pse i da su im bili dobri. Nadala se da će takve ljude pronaći, potom se javiti azilu i onda riješiti preudomljavanje.

- Željela sam da to bude netko s kime ću ostati u kontaktu, da mogu znati kako je ona. Ja sam bila nova u gradu, nisam se smjestila pošteno, nisam bila spremna za štene, moj život je najmanje trebao tako nešto... Bila sam očajna.

Nakon deset dana mi se javila jedna djevojka i rekla da bi uzela Jaltu. Ja sam tu poruku pročitala, zatvorila i nikad na nju nisam odgovorila.... I to je najbolje što sam u životu napravila jer je moj život trebao upravo to, vašu Kristi 19, moju Jaltu - dodaje i kaže kako je njena ljubimica zaista poseban pas. Specoš, rekli bi u tom azilu.

Jalta i njena vlasnica

Azil Osijek

Ona je, kaže vlasnica, anksiozna, teško podnosi nova mjesta i nove ljude, ponekad se u običnoj šetnji trese od straha, sve novo ju jako uznemiri. Njene dvije osobnosti ne mogu biti različitije- s ljudima koje poznaje i kojima vjeruje i na mjestima koja zna je vesela, zaigrana, a s druge strane je strašno plaha i prestrašena.

- Nas dvije smo paket do te mjere da, kad moram na poslovni put, moji poslodavci traže smještaj i za psa. Ona je bila prvi pas koji je spavao u hotelu koji je imao naljepnicu s prekriženim psom. Sve se može. Bude teško, nekada me to strašno umara i budem na rubu suza jer znam da, ako ju povedem na neko novo mjesto, da će biti veliki stres i meni i njoj i uvijek imam velika planiranja i pripreme prije tako nečeg.

Ali to je ona. I ja znam da radim sve što je u mojoj moći da joj pomognem i olakšam. Nema tih antistres keksića, cbd ulja i metoda koje nismo probale. Selile smo se skupa u Egipat na kraju krajeva. I vratile se hvala Bogu jer nam tamo stvarno nije bilo dobro i ja sam jedva čekala povratak, a onda su se desile komplikacije oko njenih papira i bilo je upitno hoće li se ona moći vratiti u Europu. Ja sam tada sve obavijestila da ako Jalta ne može nazad, ne vraćam se ni ja - sjeća se.

No, dodaje, smatra kako ona u toj priči nije posebna, nego njena čupava prijateljica.

- Nadam se da će više ljudi zaista dati priliku i sebi i psu kojeg udome. Moja Jalta bi, vjerujem već odavno bila vraćena zbog svih ovih razloga, ali upravo zbog tih razloga je savršena za mene. Ja sam uz nju narasla i naučila jako puno o sebi i što sam sve sposobna napraviti za bićence koje volim. I znam da je upravo zato odabrala mene - zaključila je.