Divna priča o prijateljstvu psa i ptice: ‘Stavila sam Čipu na kauč, a Rio joj je prišao, ponjušio je i polizao!‘

Šećući jednu večer Dubrovnikom Nevenka Milutinović ugledala je na ulici malog, goluždravog ptića, očito netom ispalog iz gnijezda. Znala je da će, ne odnese li ga sa sobom, postati obrok mačkama pa nije dvojila ni časa - u obližnjem kafiću dali su joj kutiju u koju je smjestila ptića i odnijela ga doma.

- Pronašla sam crnu čiopu, to sam tek kasnije saznala. U tom trenutku nisam znala o kojoj se vrsti ptice radi, niti sam imala ikakvog iskustva s pernatim stvorenjima jer sam uvijek imala pse - govori Nevenka za Dubrovački.

- Vidjela sam da joj je tek počelo rasti perje, bila je jako mala. Kad je čiopama gužva u gnjijezdu, znaju ispasti iz njega. Donijela sam je doma i povezala se s dvije-tri žene koje su poznavateljice ptica. Dale su mi mnoge korisne savjete, posebno oko hranjenja koje nije jednostavno - kaže.

- Mislila sam da nikad u životu neću uzeti živog crva u ruku, ali zbog čiope jesam. Savjetovali su mi da pincetom uzmem crva i tako nahranim čiopu, ali to nam je objema bilo komplicirano pa sam crva ipak uzela u ruku i nahranila je. Treba ga što dublje gurnuti ptiću u grlo, jedino tako će ga progutati - opisuje delikatno hranjenje krhke ptičice.

Trenutno u pet shopovima, kako kaže Nevenka, vlada nestašica živih crva jer je ovo vrijeme kad ptičice masovno ispadaju iz gnijezda i ljudi ih spašavaju. Snalazi se sa suhim crvima i psećim briketima koje namoči u vodu, u očekivanju nove ture naručenih crva. Mala čiopa, kako kaže, ne zna uzeti hranu s tla nego kad je gladna, otvara kljun i čeka da joj se ubaci u usta.

Poslije nekog vremena neizvjesnosti i strpljivog hranjenja, čiopa - kojoj je nadjelula ime Čipe - lijepo je napredovala i naraslo joj je crno perje. U međuvremenu se, osim s Nevenkom, sprijateljila s jednim od njezina dva patuljasta pinča, Riom.

- Rio je inače jako ljubomoran, ne da ni svojoj sestri Loli da se puno mota oko mene. Kad je vidio da sam doma donijela čiopu, stalno se vrtio oko njene kutije, posebno u vrijeme hranjenja, kad je moram uzeti u ruku da bih joj dala crva.

Jednom sam je stavila na kauč, Rio joj je prišao, ponjušio je i polizao - sjeća se. Sad se često druže, ali ih Nevenka ipak nikad ne ostavlja same zbog predostrožnosti.

- Prije jedno desetak dana počela je mlatarati krilima, pa sam je probala baciti u zrak iznad kreveta, ne bi li poletjela. Čiope, naime, ne mogu poletjeti s ravne površine. Ali nije još spremna - govori Nevenka, već se pribojavajući trenutka kad će se morati rastati. Čiopi je mjesto u prirodi, među njezinom vrstom, a ptičica joj je prirasla srcu, kao i Nevenka njoj. Kad je gladna, gega se prema svojoj hraniteljici i otvara kljun. Onda se među njih obično ubaci Rio i poigra se sa svojom pernatom prijateljicom.

Odrasla čiopa sve svoje aktivnosti izvodi u zraku, osim odgajanja mladih. U zraku nalazi hranu, igra se, pari, čak i spava dok leti. Krila su joj uska i duga, što čiopu čini brzim i preciznim lovcem na kukce, kakva će uskoro biti i njezina Čipe.

- Donedavna sam je držala u kartonskoj kutiji, a onda je jedan dan uspjela izaći iz nje jer se kandžicama uspjela uspeti do ruba. Zato sam kartonsku zamijenila plastičnom kutijom iz koje ne može pobjeći dok sam na poslu. Kad sam doma, pustim je da se gega po kući. Čiope se tako kreću po tlu zbog kratkih, malih nožica jer su stvorene za letenje - opisuje Dubrovkinja.

Uskoro će doći dan kad će dovoljno ojačati i poletjeti natrag svome jatu.

Odrasle čiope liježu dva do tri jaja, a oba roditelja zajedno odgajaju i hrane mlade koji krajem srpnja napuštaju svoja gnijezda. Njihovu je ulogu u ovom slučaju preuzela ljudska ruka, koja je spasila ptića. Blizu je kraj srpnja i vjerojatnost da će Čipe poletjeti iz Nevenkine ruke natrag svojoj vrsti, koja početkom kolovoza u jatima seli u Afriku. Na mjesto gniježđenja vraćaju se svake godine otprilike u isto vrijeme, početkom svibnja. Tko zna, možda se tada ova priča i nastavi!