Divlje svinje koje žive u Černobilskoj zoni isključenja dugo su godina zbunjivale znanstvenike. Analizirajući druge divlje životinje, primjerice, jelene, otkrili su kako su oni, s prolaskom vremena, sve manje radioaktivni. No, divlje svinje su i dalje ostale jednako ‘pune‘ cezija-137, elementa čije je vrijeme poluraspada nešto više od trideset godina. Kako?
Ono što su otkrili zaista je fascinantno: ukrajinske svinje nisu samo ozračene u vrijeme najveće nuklearne katastrofe, koja se dogodila 1986. godine, nego su već prije ozračene i to testiranjem atomskih bombi, što se događalo tijekom šezdesetih.
Radioaktivnu zagonetku riješio je prošle tim znanstvenika sa Sveučilišta u Beču i Sveučilišta Leibniz u Hannoveru, koji su s pomoću najsuvremenijih mjerenja uspjeli pratiti porijeklo radioaktivnosti.
Černobilska katastrofa je prirodu emitirala značajne količine cezija-137, radioaktivnog izotopa s vremenom poluraspada od nešto više od 30 godina. Pošto je od nesreće prošlo više od tri desetljeća, očekivalo se da su razine izotopa pale za najmanje 50 posto. No, razine radijacije ostale su gotovo jednake tijekom posljednjih 30 godina.
Korištenjem preciznijih mjerenja, tim je uspio vidjeti da je još jedan, sličan izotop bio u igri u svinjama koje žive u Njemačkoj: cezij-135, koji ima mnogo dulje vrijeme poluraspada.
- On ima tako dug poluživot, rijetko se raspada i ne možete ga otkriti samo detektorima zračenja. Morate raditi s metodama spektrometrije mase i uložiti relativno velike napore kako biste ga precizno razlikovali od drugih atoma. Sada smo u tome uspjeli - rekao je profesor Georg Steinhauser, piše IFL Science.
Iako su istraživači promatrali cezij-135 u ostacima tijela bavarskih veprova, a ne onima iz Zone isključenja, smatraju da se otkrića mogu primijeniti i na to područje. No, nakon što je riješen misterij izotopa koji se ne da ‘maknuti‘ iz divljih svinja, znanstvenici su se upitali zašto se to događa njima, a ne drugim životinjama.
To najvjerojatnije ima veze s prehranom veprova tartufima, gljivom koja se nalazi 20 do 40 centimetara ispod zemlje, zaključili su. Cezij se vrlo sporo spušta u tlo, pa podzemni tartufi tek sada apsorbiraju taj izotop koji je oslobođen u eksploziji u četvrtom reaktoru. No, ne samo to - tartufi još uvijek su krcati izotopima cezija iz testiranja nuklearnog oružja tijekom Hladnog rata.
Zbog ove dvostruke doze sporo otpuštajućeg zračenja, razine kontaminacije uočene kod veprova ostale su relativno konstantne desetljećima, dok su se ostale divlje životinje u Černobilu uspjele oporaviti – pa čak i napredovati.