Kad je Timothy Musso 2017. godine stigao u Nuklearnu elektranu u Černobilu, jedno od najradioaktivnijih mjesta na svijetu, napuštenih pasa u tom je području bilo oko 750. Pretpostavljalo se da su psi potomci onih koji su napušteni nakon katastrofe koja se tamo dogodila.
Musso, evolucijski biolog sa Sveučilišta Južne Karoline, partner tima američkog neprofitnog fonda Čista budućnost, otputovao je u Ukrajinu da uspostavi program sterilizacije/kastracije i cijepljenja životinja. Mussov dolazak je bio i istraživački, jer je došao kako bi prikupio uzorke krvi i tkiva za analizu DNK. On je radio na studijama o divljim životinjama u Černobilu od 2000. godine, ali ovim projektom su se istraživale genetske mutacije izazvane radijacijom, piše National Geographic.
I Elaine Ostrander, koja vodi projekt genoma pasa u Nacionalnom institutu za istraživanje ljudskog genoma, došla je s njim da sekvencira uzorke DNK. U njihovoj nedavnoj publikaciji u časopisu Science Advances opisana je genetska struktura 302 psa i otkriven je njihove pedigree. U studiji je identificirano 15 različitih porodica.
- S obzirom na ovaj napredak u molekularnoj genetici, uspjeli smo otkriti pedigre ovih životinja. Zbog toga sada možemo napraviti veoma striktnu procjenu onoga što nazivamo stopama mutacija - rekao je Musso.
Ovi rezultati pružaju preliminarne, osnovne podatke za višegodišnji projekt u sklopu kojeg će se istraživati je li kronična izloženost zračenju utjecala na genetiku pasa. Podaci su pokazali da psi umiru mladi, u dobi od svega tri ili četiri godine. Vjeruje se kako je, što god da se dogodilo i njihovom genomu, omogućilo im je da prežive u iznimno radioaktivnom području.
Kako je ovo područje postalo turistički zanimljivo, a u njega su se doselili i radnici koji rade na održavanju Zone, postavilo se pitanje što napraviti sa psima. Bila je realna opasnost od bjesnoće, pa su zato stigli ljudi iz Fonda za čistu budućnost. Oni su ti koji su shvatili da psima treba pomoć, pa im je uprava Zone dača dozvolu da kastriraju i liječe pse. U jednoj od starih zgrada u Černobilu su napravili veterinarsku ambulantu i počeli s radom.
Ipak, dogodila se i iznimka. Tijekom 2018. godine 36 štenaca iz Zone je udomljeno, najviše u SAD i Kanadu. Njihove su majke umrle i maleni nisu imali šanse za preživljavanje. Pošto su bili izloženi radijaciji, njihove obitelji su prihvatile da će znanstvenici njihove pse pratiti do kraja života, kako bi utvrdili razvoj tumora, limfoma i drugih zdravstvenih problema.
Elaine Ostrander je identificirala dvije različite populacije pasa, s iznenađujuće individualnom genetikom i malim protokom gena između njih. Otprilike polovina živi u blizini prilično radioaktivne elektrane, uključujući tri obitelji koje žive u nekadašnjem skladištu nuklearnog goriva. Druga grupa luta manje kontaminiranim Černobilom, koji je udaljen oko 14 kilometara i u kojem žive radnici (ali i spavaju turisti). Pregršt uzoraka došao je od pasa iz 45 kilometara udaljenog Slavutiča.
Obje populacije su nosile DNK njemačkih ovčara i drugih istočnoeuropskih rasa ovčara. Čini se da su se psi iz grada Černobila parili sa psima radnika, preuzimajući tako gene boksera i rotvajlera.