Premda mnogima vukovi nisu omiljene životinje, te životinje ne zaslužuju da se prema njima loše ponašamo. Na kraju krajeva, premda postoje problemi između njih i vlasnika životinja koje su im na meniju, činjenica je da vukovi napadaju životinje zato što su gladni. S njihove strane, kao ni sa strane drugih divljih životinja, tu nema zlobe: nešto se zakolje kako bi se pojelo i potom se ode dalje.
Pošto su im staništa smanjena zbog širenja ljudskih naselja, prometnica i svega što prati našu civilizaciju, dosta im je sužen izbor hrane, jer je i divljači manje. Zbog toga ovi veliki čupavci dolaze u sukob s ljudima, koji ih smatraju isključivo štetočinama i zato ih ubijaju. No, treba imati na umu važnu činjenicu: vukovi su prilično sramežljivi i nikada ljude ne napadaju, osim ako su ugroženi, pa se moraju braniti.
Prirodno im je na meniju meso jelena, srni, divljih svinja, ali i zečeva. Svoj dom vole i u njemu ostaju, a brloge napuštaju samo ako čopor smatra da su na tom području ugroženi. Inače, vrlo su teritorijalni, a zanimljivo je da ono poznato zavijanje možemo najviše čuti tijekom ljeta. Tada, naime, maleni vukovi uče, a to rade tako da oponašaju svoje roditelje i rodbinu. No, zavijanje se može čuti i mimo tog vremena, a to znači - tugu. Ove životinje zavijaju u situacijama kada umre član njihovog čopora.
