Bilo je to kišan ponedjeljak, jutro. Dražen Savić vozio je svoj kamion i razmišljao o poslu. Bio je taman u Dugopolju, kod Splita. Kiša ga je usporila, padajući po staklu, močeći cestu. Da nije bilo takvo vrijeme, nikad ne bi vidio slabašnu bijelu mačkicu. Bila je uz rub ceste, borila se da je vodena bujica ne odnose. Njeno umorno malo tijelo bilo je na izmaku snaga i činilo se kako neće još dugo odolijevati vodi. Mokra do kostiju, mršava i očajno gladna. Nije čak ni mijaukala. Jednostavno se držala, koliko može, a onda bi se predala.
Dražen ju je primijetio, pogledao ima li iza njega koga na cesti i zaustavio kamion. Mora da je to bio sjajan prizor: vidjeti ga kako iskače iz kamiona, trči do ruba ceste i od tamo nešto trkom donosi u kabinu. Nije znao što će s njom, nije o tome razmišljao. Reagirao je onako kako dobri ljudi reagiraju kad vide nekoga u nevolji: pomognu. U kabini ju je umotao u svoju jaknu i pustio da spava. Puna dva sata malena je glavica bila nepomična, no kad bi je svako malo popipao, shvatio bi da diše. Spavala je, grijala se, dolazila k sebi.
Kad su iz Splita krenuli nazad za Zagreb, kupio joj je Dražen mlijeka i salame. Pojela je, a onda je, onako junački, iz tog svog slabog malog tijela izvukla poneki uzvik negodovanja. Onako, čisto da mu da do znanja kako je ona ozbiljna i odrasla, da se zna brinuti za sebe, da ne treba njegovu pomoć. Naravno, tipična mačja fora.
- Nakon toga je samo spavala kraj mene. Prespavali smo u Zagrebu, u međuvremenu sam je hranio. Toliko se privikla da je mogla ostati sa mnom tjedan dana u kamionu. Stavio sam joj jednu staru jaknu pod desno sjedalo i tamo je obavljala sve sto je trebala. Nije bio problem očistiti - ispričao nam je Dražen koji procjenjuje da je maca stara oko dva mjeseca.
On je najprije na društvenim mrežama od ljudi zatražio pomoć, jer joj je htio pronaći novi dom. Nije da je nije htio povesti kod sebe, ali već ima deset mačaka. No, nakon što su se malo bolje upoznali, odlučio je - ne ide ona nikud od njega. Gdje ima mjesta za deset, naći će se mjesta i za jedanaestu.
- Brzo se prilagodila, bila je suvozač za poželjeti i tako, znate... Eto, ostaje kod nas. Dao sam joj ime Dalmatinka. Mislim da joj pristaje. Moja žena je došla po nju, jer sam ja morao voziti dalje. Odvela ju je kod nas doma, gdje se super uklopila u našu mačju ekipu - priča Dražen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....