‘Voli li grad Dubrovnik životinje? Evo što sam otkrio na putovanju sa psom zapadnom Europom‘

Jesmo li mi ljubitelji životinja? Koliko smo po tom pitanju daleko od ostatka Europe? Pretpostavljam da bi odgovor mogao biti “ne puno” i ”jako daleko”. Kako bismo dobili jasniju sliku moramo napraviti par usporedbi. Iako smo posljednjih nekoliko godina napredovali po tom pitanju, još uvijek smo daleko od naših puno civiliziranijih susjeda. Na nedavno jednomjesečno putovanje Europom vodio sam svog (velikog) kučka, Tota (dobro, dobro, i suprugu). Gdje sam išao ja, išao je i on. U potrazi za smještajem, prvo filtriranje podataka bilo je “dopušteno kućnim ljubimcima”. Većina ponuda na svojim je stranicama imala napomenu “jedva čekamo upoznati vašeg dlakavog ljubimca”, stoji u kolumni ‘Englez u Dubrovniku‘ objavljenom na Dubrovačkom.

Jedan od hotela u Njemačkoj gdje smo boravili otišao je u svom gostoprimstvu korak dalje pa je tako Toto kod njih bio u centru pažnje. U sobi ga je čekao njegov ležaj (ne kušin na podu, već pravi ležaj), keksi za pse, vrećice za skupljanje izmeta i čak pismo naslovljeno na njega – kučka Tota! Ako vas zanima, nije ga pročitao, ali samo zato što je bilo na njemačkom! Međutim, usprkos tolikoj ljubaznosti, Njemci čak i nisu na vrhu ljestvice. Toto je tijekom cijelog putovanja s nama ulazio u restorane, kafiće i butige. I opet je bio glavna zvijezda. Prvoklasna organizacija za našeg suputnika! Jedan od primjera, a bilo ih je zaista puno, svakako je i putovanje kroz Kanal (La Manche, rekli bi Francuzi), gdje su svako malo postavljena posebna igrališta za istrčavanje kučaka, na kojima uz igračke ima vode i psećih poslastica.

Ali, tu nije kraj priče: postoji i poseban prostor za kuje u tjeranju gdje se mogu neometano igrati, protegnuti noge i ostalo, a da ih mužjaci ne oblijeću. Sve je promišljeno do najsitnijih detalja. Ne samo da su ispred svakog restorana i objekata bile zdjele s vodom za pse, već su posvuda pseće plaže i parkovi. Idemo sad vidjeti usporedbe i kontraste. Ako tražite smještaj u Milanu preko booking.coma, pronaći ćete 1.291 smještajnu jedinicu od čega je 466 pet friendly, tj. dopušten boravak kućnim ljubimcima; u Berlinu od 594 nekretnine, nevjerojatnih 337 dopušta boravak kućnim ljubimcima, u Salzburgu od 174 njih 99, znači debelo preko pola, dopušta životinje u svojim nekretninama.

Anastazija

Tonci Plazibat/Cropix

A sad, imate li ideju koliko je u Dubrovniku pet friendly hotela? Od 1312 nekretnine (da, više od sveukupno tri velika europska turistička središta, ali to je materijal za zasebnu kolumnu), samo ih je 153 pet friendly. Od 43 hotela, njih 9 dopušta boravak kućnim ljubimcima. Bi li godišnji odmor s kućnim ljubimcem proveo u Dubrovniku? Vjerojatno ne bi. Prvo bi se namučio dok bih pronašao smještaj za sebe i ljubimca, a drugo, gdje bi se kupali kad je samo jedna plaža za pse? Nevjerojatno! Bi li mogao sa svojim kućnim ljubimcem u restoran ili kafić, opet, vjerojatno ne bih! A kad bi me možda i pustili, bi li bio dobrodošao kao u Bavariji, još jednom, vjerojatno ne!

Još jedna stvar u vezi s ljubimcima je ona vezana za mačke. Ono što se rijetko viđa na ulicama gradova, u Velikoj Britaniji posebno, ulične su mačke. Većina mačaka spava doma, na svojim dekicama i kušinićima. Svjedoci smo da u Dubrovniku nije tako, iako su mačke u vrijeme Republike imale svoje mjesto i “posao” u gradu koji većinom pluta na moru. Generalno govoreći, za skrb o mačkama, ajmo to reći diplomatski, ima još dosta prostora za poboljšanja. Mačka iz Grada čiju sudbinu posljednjih dana pratimo kroz novinske naslove, sedamnaestogodišnja Anastazija, izgnana je iz svog starog boravišta ispred Kneževa dvora. Što se ona pusta nekome zamjerila!

Skidam kapu za uvijek kreativnog i poduzetnog Srđana Keru koji je izradio genijalnu kućicu za Anastazijin novi dom, ali zar je stvarno do toga trebalo doći? Kao što je Kera rekao “ona bi trebala biti zaštitni znak ove lokacije, pa mačke su bile na brodovima Dubrovačke Republike s određenim razlogom”. Trebalo bi češće poslušati riječi ljudi iz Grada koji žive s dubrovačkim mirima, (mačkama i golubovima) i grčevito pokušavaju sačuvati preostali komadić identiteta ovog raja na zemlji. Nadajmo se da će nova kućica, zajedno s Anastazijom, ostati tamo gdje su je stavili.

Vjerujem da će biti veliki hit među turistima, posebno sad, s novim domom. Prečesto se ljubimci ili životinje općenito, drže samo radi koristi. Srce mi se para od pomisli na sve one pse koji žive u groznim uvjetima, na lancu ili utamničeni, ostavljeni na nekim pustopoljinama, prepušteni na milost i nemilost vremenskim prilikama i okrutnim vlasnicima. Kad za sebe kažemo kako smo “Grad kulture” tu sigurno ne mislimo na kulturu prema kućnim ljubimcima. U jednoj se stvari čak i slažem s čuvenim Francuzom - Charlesom de Gaulleom: “Što više upoznajem ljude, to više volim pse”!