Gordana Popović jedna je od svega nekoliko fotografa u našoj zemlji koji su se specijalizirali za fotografiranje ljubimaca. Da ih je lako snimati, nije, jer su prilično nepredvidivi. Nagledali smo se snimanja na kojima su se psi bojali novog prostora, fotografa, nisu reagirali na hranu koja im je bila ponuđena... Svega toga Gordana je bila svjesna, s obzirom da je zadnjih deset godina provela na "životinjskoj" sceni Zagreba. Osim toga, pošto i sama ima ljubimce, dugo je imala mobitel pun njihovih slika.
No, sve se promijenilo 2009. godine, kada je dobila svoj prvi profesionalni aparat. Najprije je fotografirala pse i mačke koji su trebali dom. Bilo je to spajanje tri ljubavi: fotografije, životinja i pomaganja napuštenima da nađu svoj dom. Trebalo je dugo vremena da se odluči posvetiti samo fotografiranju. Odlučila je i kako će to raditi: isključivo pozitivnom motivacijom. Ljubimcu snimanje treba biti zabavno.
- Svaka je životinja jedinstvena i svaka na svoj način reagira na situacije koje inače nisu dio njene svakodnevice. Za neke pse/mace potrebno je više vremena, više trikova i strpljenja da dobijemo dobre fotografije dok su neki rođeni modeli i jedino im je važno da su u centru pažnje, što u stopostotnoj mjeri dobivaju kada su ispred objektiva. Zato prije svakog fotografiranja skrbnici ljubimaca ispunjavaju kratki upitnik o navikama, karakteru ljubimca kao i ostalim stvarima koje ih najbolje opisuju - priča Gordana.
Odlučili smo joj pozirati, pa nam je poslala upitnik. U njemu su bila pitanja vezano za karakter ljubimaca, što joj je služilo kako bi otprilike znala s kim ima posla. Naši odgovori su joj vjerojatno pomogli: "crna sotona od osam kilograma" i "čista bijela ljubav". No, barem je imala ideju što je čeka.
Našli smo se u Maksimiru, jer je predložila da ulovimo lijepe boje. Lišće je zaista bilo u krasnim nijansama, a mi smo se našli u parku kada gotovo i nije bilo ljudi, što je bilo idealno. Šetali smo parkom tražeći nekoliko idealnih lokacija, na kojima nas je snimila. Premda to inače, u pravilu, traje od sata do dva, mi smo obavili kraću verziju, čisto da vidimo njen način rada. Sotona i Ljubav su na nju odlično reagirale i rado su se namjestile kako bi dobro ispale.
- Najviše volim fotografirati vani na otvorenom uz prirodno svjetlo što nerijetko podrazumijeva i obilje blata, vode, klečanja i ležanja na tlu, ali sve je to dio priče i ništa od toga nije teško kada znate da stvarate uspomene koje nekome ostaju zauvijek. Svako snimanje, baš kao i svaki ljubimac jedinstveno je, no na svim snimanjima modeli se ludo zabavljaju i oduševljeni su količinom poslastica koje dobiju. Dođe im to kao neka jako posebna šetnja - priča Gordana.
Dodaje kako se na fotografiranjima znaju događati razne situacije. Tako je jednom prilikom model Vili umalo ostao bez svog omiljenog frizbija koji mu je odnijela rijeka... Srećom u njihovoj neposrednoj blizini jedan je ribič diskretno promatrao tijek snimanja. Kada je shvatio da frizbi odlazi sve dalje i dalje, približio im se, doslovno ga upecao ga iz rijeke te tako spasio Vilija od velike tuge.
- Svaki put je zabavno i nikad nije isto. Najčešće su mi pred objektivom psi, ali bilo je i mačaka, kao i divljih životinja. Kućne ljubimce snimam s idejom da se na slikama vidi njihov karakter i da vlasnik ima vječnu uspomenu na njih - objašnjava Gordana.
SAVJETI ZA DOBRE SLIKE
1. Da bi se dobilo dobru sliku, važno je aparatom se spustili u razinu očiju pasa
2. Kad se snima, ljubimca je lako navesti da gleda u određenom smjeru - tako što u ruci vlasnik ima poslasticu ili igračku
3. Kako bi pas bio fokusiran, važno je dok ga se snima proizvoditi čudne zvukove (pištanje, cijukanje, zviždanje)